Quote:
salevart kaže:
Radical change citam tvoje postove vec dva tjedna i ne razumijem sta ti zelis postici time sta stalno govoris o tome kako su neki ljudi premekani, preosjecajni. Narocito za muske, to si i temu otvorio. Ustvari iz nekih tvojih postova se da zakljuciti da bi ti htio ljude promjeniti da iskazuju osjecaje u samo za to prikladnoj situaciji. Znaci morali bi se kontrolirati i ne raditi neke ispade jer po tebi je to preosjetljivo. Znaci trebali bi postati ko neki roboti koji imaju neki gumbic koji bi pritisnuli u za to prikladnoj situaciji da izbacimo svoje osjecaje. To bas i ne ide tako. Svi su ljudi razliciti i nemozes ti znati kako se netko osjeca, sta kome smeta, koliko tko moze trpjeti. Nekima je najkakse kad izbace osjecaje odmah u situaciji u kojoj su se nasli i to je ustvari i najzdravije, dok drugi kontroliraju osjecaje i onda im se to nakuplja u njima i kasnije to obicno izbace na nekome tko nije nista kriv.
|
Tko govori o tome da ljudi ne bi trebali izražavati emocije, da budu roboti ili reagiraju na gumb? Ja nigdje o tome ne govorim, pričam dakle o pravilnom načinu izražavanja emocija. Dakle našu bol nosimo mi sami i mi sami moramo biti kadri izlaziti na kraj sa svime što nam se desi u životu u emocionalnom smislu. To ne znači sve strpati u sebe, ne nikako, ali to niti ne znači da moramo svojim emocijama (boli, patnji, joj kako je meni teško, nitko me ne razumije i slično) smarati druge ljude. Smarati znači manipulirati kao i svoja emocionalna stanja prejerano isticati kako bi nas drugi morali slušati i neprestano nas nositi i podržavati jer mi sami nismo kadri nositi se sa onim što nam život servira. Ukoliko se nismo u stanju nositi to znači da trebabo mijenjati sebe, naši pristupi životu, želje i očekivanja nisu u realitetu.
Zašto ja moram recimo stalno visjeti oko moje majke koja nije bolesna umjesto da dajem podršku svom ocu koji umire? Oko majke visim jer je njoj teško, a njoj je teško jer ne može prihvatiti realnost života, pa druge ljude skuplja oko sebe kako bi imala osjećaj sigurnosti i zaštite. To je jedan primjer recimo.
Quote:
Ivchy26 kaže:
Što je za tebe preosjetljivost? Navedi primjer.
Žene uglavnom izražavaju svoje osjećaje i o njima pričaju, a ako to rade ne znači da su preosjetljive, već da se na taj način nose sa situacijama.
Tako da trpati žene u isti koš nije isto.
S druge strane, po meni su najosjetljiviji ljudi oni koji drže sve u sebi. To su zapravo tempirane bombe.
Treba prvo definirati što je preosjetljivo.
npr. tebi će možda biti preosjetljivo kada se netko rasplače usred svađe, a nekom drugom kada čovjek drugom pokaže samo srednji prst i razljuti se zbog toga.
Previše se toga danas trpa pod "preosjetljivo"
|
Ovo je tipična predasuda da ljudi koji drže sve u sebi nisu jaki i da su zapravo najosjetljiviji. Predrasuda je iz jednostavnog razloga što izbacivanjem osjećaja mi doživljavamo emocionalno olakšanje. Mnogi ljudi imaju običaj reći - sad kad sam ti se povjerio pao mi je kamen sa srca. Dakle ljudi koji susprežu emocije naučili su kroz život trpjeti i užasno trpe. To je strahovita bol sa kojom takve osobe žive iz dana u dan, i to traži jako mnogo energije i snage da se bujica emocija u sebi neprestano zauzdava i strogo kontrolira. Zauzdati konstantno je jedno a odgoditi i pretočiti u nešto konstruktivno je nešto sasvim drugo.
Primjeri preosjetljivosti:
- osoba se ne može nositi sa ugrozom ega (kad nije u pravu, kada doživi kritiku ili neuspjeh, kada bude ostavljena) i ti osjećaji u njoj izazivaju jaku i nekontroliranu anksioznost, stres, tugu, ljutnju i slično. Dakle poremećaj prilagodbe gdje ne želimo spoznati da smo pogrešivi, zamjenjivi, prolazni i da je sigurnost imaginarna kategorija. Pretjerano cmizdrenje, ljutnja, osjećaj propasti, težnja da neprestano na druge izbacujemo težinu svojih emocija i slično.