[Ber]

Ironside kaže:
Međunacionalni sukobi eskaliraju, barikade su na sve većem broju cesta, u neka mjesta više nija moguće ući, vojarne JNA se blokiraju, rat je na pomolu.
Zapovjedništvo vojarne JNA u Vukovaru, svjesno toga da bi vojarna mogla biti napadnuta, uvlači u vojarnu taoce (broj se ne zna, barata se brojkom 200-400 ljudi "pokupljenih" s ulica).
Vojarna je blokirana i vlasti ej odbijaju deblokirati. Uskoro slijedi Adžićev ultimatum vlastima u Vukovaru da u 72 sata odblokitraju vojarnu ili "će je JNA odblokirati svim sredstvima". Vlasti se na taj ultimatum oglušuju i nakon isteka roka, datog u ultiomatumu, kolona tenkova JNA kreće u Vukovar. Ti tenkovi bojevo ne djeluju. Kad je Blago Zadro pogodio prvi tenk, pakao se otvorio, smrtna presuda Vukovaru bila je potpisana.
O kasnijem tijeku opsade i o tome jel' se ili nije Vukovar mogao braniti razgovarao sam s više onih koji zaista o tome imaju što reći, dakle od generala Tusa, koji kategorički tvrdi da nije bilo šanse da Hrvatska probije blokadu i obrani Vukovar, pa do B. Borkovića "Mladog jastreba", koji kategorički tvrdi da se Vukovar moglo obraniti.
Osobno mislim da je Tus potpuno u pravu, on naime tvrdi kako bi za proboj blokade i potom održavanje koridora trebalo angažirati sav "oklop" što ga je Hrvatska imala, kao i sve gardijke brigade, s neizvjesnim ishodom a da Hrvatska potuno ostane bez "oklopa", kao i bez dijela najelitnijih jedinica, jer bi gubici u ljudstvu sigurno bili vrlo visoki.
I na kraju kad je kod Tuđmana razgovarano o mogućnosti deblokade i oslobađanja Vukovara, grad je već bio temeljito razoren, Tuđman je tu mogućnost odbio rječima: "Ne dam da ljudi ginu za te ruševine!"
On nikad nije Vukovaru oprostio "izdaju" iz 1990., koja se sastojala u poklanjanju većine glasova SDP-u na prvim slobodnim izborima.
Nadalje, kad je Vukovar u pitanju, onda barem što se srpske strane tiče, teško da se može naći išta racionalnog. Naime, prema službenim hrvatskim tumačenjima, na Vukovaru su "slomljeni zubi JNA" koja tako nije mogla dalje napredovati na zapad, ne pitajući se pritom, da ako je "zapad" bila namjera JNA, zašto Vukovar jednostavno nije zaobišla? I relativno malim snagama ga držala izoliranog?
I na kraju, kad sam pitao sadašnjeg gradonačelnika Vukovara koji je sve vrijeme proveo u gradu pod opsadom i iskusio Stajićevo, jel' se po njegovom mišljenju Vukovar moglo obraniti, odgovorio mi je protupitanjem, imam li ja pojma o tome koja je sila krenula na Vukovar.
Po mojem mišljenju, baš zbog onog iracionalnog u toj priči, a tako svojstvenog srpskom mentalitetu, Srbi bi Vukovar "uzeli" baš da ih je trebalo poginuti 500.000.
Naravno druga je priča jel' se Vukovbar trebao dogoditi i što je pametna politika mogla učiniti.
Zov Velike Hrvatske, čija mu se realizacija činila na dohvat ruke, bio je za Tuđmana toliko jak, da je bio spreman platiti svaku cijenu, a pogotovo ako pritom još može i kazniti "izdaju".