Liburn kaže:
Asimilacija Etruraca počinje puno ranije, u 4. st. pr. Kr.
Iz izvora Liburnia militaris:
Malo nakon godine 400. pr. n. e. Kelti su provalili u Italiju. Oni su izmijenili etničku i političku situaciju na većem dijelu Apeninskog polu-otoka, te zauzeli i sam Rim...
A glavna faca je Dioniz Stariji Sirakuški, dakle Grk koji baca oko na Italski poluotok, što završava lomom etrurskog saveza:
...Činjenica je da je povijest italskog poluotoka u prvim desetljećima 4. st. pr. n, e. u znaku Dionizija Starijeg, sirakuškog tiranina (406—307). Gotovo pola stoljeća traje praktički imperijalna moć toga vladara, utemeljena na golemoj, za ono vrijeme neviđenoj floti od 300 tetrera i pentera. Nakon što je ograničio vlast Kartažana i umanjio njihovu konkurenciju na Siciliji, Dionizije se okrenuo protiv Etruščana, svojih glavnih protivnika u Italiji. Iskoristio je keltsku invaziju, u kojoj su neke skupine Kelta stigle sve do Sicilije i čak stupile u njegovu službu. Štoviše, Kelti su mu, nakon što su osvojili Rim, uputili poslanstvo zbog sklapanja saveza protiv zajedničkih neprijatelja Etruščana. To se zbilo između jeseni 386. i proljeća 385. godinepr. n. e. Nešto nakon toga, Sirakužani napadaju Čaere, odnosnogradsku luku Pyrgi. Taj savez postaje odlučujući činilac Dionizijeve tirenske i jadranske politike...
Iako je u novije vrijeme iznijeto mišljenje da je utjecaj Kelta u određenim razdobljima bio precijenjen, radi se ipak o profiliranom arheološkom materijalu, jer su Kelti, došavšina područje izrazitih domaćih kultura, preuzeli njihove oblike i unijelineke svoje osobine. To se očituje u prvom redu u oblicima oružja nađenog u njihovim grobovima, kako je raščlanio M. Zuffa. Naravno, Kelti nisu uništili svo domaće stanovništvo koje je tvorilo svojevrsnu koinèUmbra, Etruščana, Veneta, Picena, te dijelom Liburna i Grka. U dugotrajnom procesu, koji će se nastaviti i u slijedećim stoljećima, javljaju senove simbioze, etničke i kulturne. U prvoj fazi burnih keltskih provala nitko ne može osporiti važnost svih tih pomicanja, povlačenja i drugih nevolja što ih je starosjedilačko stanovništvo moralo podnositi od novodošlih, u osnovi pljačkaških skupina. Opseg toga procesa problem je koji talijanska arheologija u novije vrijeme izučava na temelju novih gledišta, kako ih je oblikovao i dokumentirao Zuffa...
|