bilo je vise ovakvih tema, ovo su neke, procitaj:
https://www.forum.hr/search.php?searchid=6670039
da ponovo iznesem svoje iskustvo, jer sam i sama bila na taj nacin "pretjerano empaticna". jako sam patila zbog svakog primjera nepravde na svijetu. smatrala sam da je to moja osobina, i da se to ne moze promijeniti
ali promijenilo se. kako? psihoterapijom
da sad vidim nekoga kako sutira psa, ne bi me preplavila ogromna bol i tuga. nego bih dosla do tog covjeka, i mirno ga zamolila da mi dade osobne podatke. zlostavljanje zivotinja je u Hrvatskoj kazneno djelo, i moja gradjanska duznost je da to prijavim.
kad iz nepoznatih razloga jako, pretjerano patimo kad vidimo (uzivo, na filmu, u knjizi) primjere nepravde i zlostavljanja slabijih, mi iznova prozivljavamo vlastite emocije kojih nismo svjesni. ti si se sama osjecala kao mali sutirani pas, ali se ne sjecas kada, jer si to prisilno zaboravila kako se ne bi suocila s cinjenicom da te neka bitna osoba tako zlostavljala. jer tada bi morala promijeniti sliku o toj osobi, a to odbijas
savjet: svaki put kad te strasno pogodi nesto takvo, zapitaj se kad si se ranije ti tako osjecala. kad osvijestis te osjecaje, vise ne patis zbog silnih primjera zla na svijetu. shvatis da nije u tvojoj moci spasiti svako stene, svakom prosjaku osigurati dostojanstven zivot. pomognes onoliko koliko mozes