|
Sto se tice dramljenjaI oko ocjena, mogli biste se iznenaditi cinjenicom da djeca nisu glupa da ne shvacaju vrednovanje od 1 do 5 I bez roditelja.
Oni se uspoređuju metrom brojki od pocetaka takva vredovanja, a jako ih malo uopce shvaca sto te brojke znace jer I ucitelji o brojkama I postignucima vise razgovaraju s roditeljima neho s djecom.
Djeca zapravo uopce nemaju jasnu sliku o ciljevima svega sto uce. Njih se smatra predmetima kojima se trebaju, usaditi znanja bez kriticke misli, bez jasnih ciljeva.
Pitajte djecu zasto moraju uciti pjesmice iz glazbenog napamet, cemu sluze tehnike koje rade na likovnom, zasto ih vrednuju kolicinom preskocenih strikova.
Nemaju pojma.
To se nastavlja dalje pa uce za brojke umjesto za postignuca, kompetencije, kriticko misljenje.
Sustav podupire to stancanje jednoumlja I prihvacanje da te se tretira kao tabulu rasu, kao da oni vec odavno nemaju svoja iskustva.
|