|
Moja je svadba prošla i nažalost još uvijek sama sebi ne mogu oprostit što sam uzela haljinu u salonu vjenčanica Katjusha. Kad sam tamo probavala haljinu, jedino je ta donekle dolazila u obzir uz dosta prepravaka oko grudi i struka i Katja me kupila svojom ljubaznošću i rekla mi da će se sve to odradit i da me sigurno neće pustit bilo kakvu na svadbu. Nažalost, vjerovala sam lijepim riječima i to me skupo stajalo. Žena ima jako dobru moć uvjeravanja i ja sam pala na to. Mjesec i pol dana pred svadbu su polako počeli kretat godišnji i rečeno mi je da moram haljinu odradit do kad krojačica ode jer će kasnije imat trudnice kojima se haljina namješta u zadnji tren i da za mene neće imat vremena. To mi se odmah nije svidjelo jer se nisam htjela osjećat kao manje vrijedna u odnosu na trudnice jer smo i jedne i druge ravnopravni kupci. Na kraju sam bez pogovora na to pristala jer nisam htjela previše dramit. Kad se haljina počela prekrajat, počele su moje muke i 2 tjedna stresa. Naime, nije bilo baš lako za izvest ono što mi je Katjusha obećala pri kaparenju haljine i dobila sam ono što je bilo "dovoljno dobro" da prođe s čime ja nisam bila nikako sretna jer mi je haljina bolje u tom dijelu stajala kad sam je kaparila nego kad su mi je odradili po mjeri. Rekla sam im da je možda bolje sve vratit kako je bilo, na što mi je rečeno da ipak misle da nije bolje i ja sam vjerovala jer sam mislila da su profesionalci. I tako sam ja 26 dana prije svadbe imala odrađenu haljinu sa 2 grudnjaka i duplim žicama i naborima po stomaku. U sebi sam imala osjećaj da će to sve na kraju bit katastrofa, al su me svi u salonu uvjeravali da je sve super i da će sve bit dobro. Vremena je bilo malo i iako sam razmišljala da odem negdje drugdje i nađem nešto što bi mi bolje stajalo, nisam otišla i samu sebe najviše mrzim zbog toga. Kad je došao dan svadbe, haljina je bila ok ( u onoj formi u kakvoj sam je i odnijela iz salona i s kojom sam se donekle pomirila). Već nakon sat nošenja, haljina se počela širit, te žice su počele padat niže prema struku i do crkve sam već izgledala grozno. Nabori na stomaku su postajali još veći i dio u grudima je izgledao kao jedan pravokutnik (lomio se ispod sisa). U sali se haljina vrtila oko mene dok sam plesala. Nažalost, haljina je bila na dugmad i patent i nije se ništa moglo napravit u pola noći da se bar nešto riješi. Nitko mi nije rekao da bi se to moglo dogodit jer da je, sigurno ne bi uzela takvu haljinu. Katji sam nakon vraćanja haljine, rekla svoje nezadovoljstvo na što mi je rečeno da su se oni zaista potrudili. Meni to nije dovoljno jer smatram da nekom iskreno treba reć može li se nešto odradit kako treba ili ne može pa taman po cijenu toga da ta osoba kod nje ne kapari haljinu. I šta smo sad dobile obje? Ja sam potpuno nezadovoljna i plačem svaki put kad se toga sjetim (i kad pogledam profi slike) jer taj dan, koji više neću ponovit, ja nisam izgledala kako treba i kako sam željela, a ona je dobila negativnu reklamu jer je ja više nikom ne mogu preporučit. Iduće godine mi se udaje 6 prijateljica, i obzirom da znaju šta sam sve prošla i koliko sam plakala i živcirala se, sve su rekle da u Katjushu neće ni uć. Na kraju, ipak sam ja najgore prošla jer je to bio dan kojeg više neću ponovit, a ona će imat još sto mladenki i ono što je meni napravljeno je već i zaboravljeno, novci su uzeti ( a ponekad mi se činilo da je to i najbitnija stvar u cijeloj priči-- da se haljina kapari pa će se već nekako odradit i snać pa kako ispadne). Eto, to je moja priča s vjenčanicom (ima toga još, al i ovako je tekst predug) i nadam se da se to nikom više neće dogodit.
|