Sve ove skole su imale izrazenu ulogu u reafirmiranju hindu nasljedja nakon perioda kad je budizam ozbiljno prijetio. Nakon sto je Shankara sa filozofijom u dobrom djelu srodnom odredjenim budhistickim pravcima poceo filozofsku reafirmaciju ostala je potreba intelektualno, teoloski i pomocu spisa dokazati autenticnost i filozofsku vrijednost nazovimo to pucke religioznosti, tj devocijskih kulteva. Iako je vaishnavska tradicija postajala i prije, posebno se u tome isticu juznoindijski vaishnavski sveci-alvari, tek su ovi reformatori dali cvrsti filozofski okvir i prosirili vaihnavizam kakav i danas poznajemo.
Ima citav niz manjih vaishnavskih skupina od kojih cemo za sada navesti samo dvije, a dalje ako bude interesa i vremena.
Jedna je Ramanandi ogranak poznat po svecima poput Kabira i Tulsidasa.
Drugi je Gaudya vaishnavizam koji je formalno inicijacijski povezan sa Brahma sampradayom, medjutim u ima dosta razlika u filozofiji, praksi i de facto predstavlja zasebno nasljedje, na zapadu posebno popularno kroz predstavnike jednog od svojih ogranaka u obliku ISKCONA (Hare Krishna pokret).
