|
Ja ne znam što je vama koji govorite da je skroz ok roditi sa 40 godina, jer čemu žurba, imaš vremena. Ne, nemaš vremena. Moj jedan profesor iz srednje škole je dobio dijete sa 46 godina i sa 52 je umro od raka. I što sada? Mali je ostao bez tate jer je tata "imao vremena". Da ga je dobio sa 30, mali bi tijekom cijelog djetinjstva imao tatu, ovako će ga se jedva sjećati. Od mog frenda iz razreda je tata umro sa 44. Moja mama je umrla sa 37. Gdje bi ja bio danas da je ona sa 28 godina rekla "imam ja vremena roditi sa 38"?
Kao što su neki ovdje već napisali, možeš ti sebi stvoriti iluziju da imaš vremena ali biologija je neumoljiva. Prije svega za žene što se tiče plodnosti, a kasnije i što se tiče smrti. Masa ljudi umire u 50-im godinama, kad god pogledam na komunalcu raspored pogreba, skoro svaki dan je netko u 50-ima naveden. A mislim da je previše sebično razmišljati na način "rodit ću ja sa 40, pa ako umrem sa 50 netko će se već pobrinuti za dijete, ja ionako to neću vidjeti".
Netko je spomenuo fakultet? Pa ja sam završio fakultet sa 23 godine. Neka padneš 2 godine opet ćeš završiti sa 25. Nije baš da se do 35-te studira. A osim toga, u Hrvatskoj je 11% visokoobrazovanih ljudi, nije baš da svi završavaju fakultete.
Kako izreka kaže: sve u svoje vrijeme.
|