[Jedan Um]

Šrila Prabhupada nije Isus Krist. Rekao je da je Isus govorio o Bogu, i stoga je naš duhovni učitelj.

Duhovni učitelj je jedan. Ne postoje dva duhovna učitelja, jer je Bog jedan.

Isus Krist je duhovni učitelj i Šrila Prabhupada je duhovni učitelj. Oboje govore o jednom Bogu, u skladu s mjestom, vremenom i okolnostima. Isus je Boga zvao Otac, a sebe Njegovim Sinom, dok je Prabhupada Boga zvao Krišna, a sebe Njegovim povjerljivim slugom.

Život Šrila Prabhupade vrlo je sličan životu Isusa Krista. Oboje su širili Istinu bez imalo kompromisa. Bili su snažni propovjednici, što je kod nekih izazvalo ogromnu zavist i strah, i zato su željeli da ih se čim prije smakne. Isusa su razapeli, dok su Prabhupada otrovali. Međutim niti Isus Krist niti Šrila Prabhupada nisu prigovorili, već su strpljivo podnijeli sve vrste tjelesnih neudobnosti, prihvaćajući ih kao dio Božjeg plana za spas griješnih duša.

Isus je rekao, "Oprosti im Oče jer ne znaju što čine." Ubojica ne zna da je duša vječna i da je nikakvo oružje ne može ubiti. Ali to ne znači da, zato što je tijelo smrtno, a duša vječna, svatko ima pravo ubiti čovjeka ili neko drugo biće bez Božje dozvole. To je krivo shvaćanje. Za takvo djelo postoji kazna i u ovom i u slijedećem životu.

Nitko ne može izbjeći Božju kaznu za ubojstvo bilo kojeg živog bića, a ako se još radi o Božjem Sinu ili Njegovom sluzi, onda je ta kazna mnogo veća. Iz tog razloga Isus je molio Oca da im oprosti. Prabhupada je učinio isto.

To je samo pokazatelj kako su velike duše Isus Krist i Šrila Prabhupada.

Sada ima puno takozvanih sljedbenika Isusa i sljedbenika Prabhupada. Mali je broj istinskih sljedbenika, koji ustinu slijede ove velike učitelje.

Većina ih ne želi slijediti, već ih želi oponašati. Isus je nahranio mnoštvo s nekoliko komada kruha i ribe. Danas tzv. kršćani hrane tisuće s milijunima zaklanih životinja. Nitko ne obraća pažnju na Isusovu zapovijed, "Ne ubij." Isto tako mnogi Prabhupadovi učenici sebi prisvajaju ono što pripada samo Prabhupadu, položaj duhovnog učitelja, iako za to nisu kvalificirani. Sjede na visokim foteljama, prihvaćaju obožavanje svojih učenika i sljedbenika i slobodno dopuštaju da im stopala dodiruju i muškarci i žene. Sve je to protivno samom učenju ovih velikih Božjih svetaca i Svetih spisa. To je velika bolest, i vrlo teško izlječiva, sve dok takve osobe ne spoznaju da nisu Bog, već Božji sluge.

Danas, ako se netko želi baviti religioznošću ili duhovnošću, uglavnom postaje plijen gore spomenutih grabežljivaca, koji ih lako odvedu u krivi smjer. Najsigurniji put je biti iskren sa sobom i ne družiti se s takvim ljudima. Bog je u srcu svakog čovjeka, i On daje svakome upute koje su za njegov duhovni napredak najprikladnije i najbolje. Ako postoji sumnja ili ne možemo čuti što nam Bog govori u srcu, onda Ga osoba treba iskreno moliti za pomoć. Bog će sigurno uslišiti takvu iskrenu molitvu, i poslati svoga predstavnika u obliku duhovnog učitelja, koji će je dalje voditi na njenom duhovnom putu.