Quote:
lee anabell kaže:
Ma problemi su bili i kad je završio na inzulinu, nebi ga postila na WC, a nebi mu ni dozvolila da si izmjeri sećer pod nastavom i da inzulin.
Popustila je nakon obraćanja ravnatelju i pedagogici škole, sad je opet otišao kod ravnatelja koji je rekao "porazgovarati ću s njom, ona je i inače jako teška"
|
gle, ovo sto opisujes je ekstrem i ima problema na daleko vise razina.
prvi problem koji ja vidim, je u cinjenici da nema dobre komunikacije s uciteljicom ja osobno ne bih voljela svoje dijete kod takve, a kamoli dijete dijabeticar.
kolko znam, u vrticima je obavezna edukacija odgajatelja ako imaju dijete u grupi s inzulinom, znam za jednu uciteljicu koja je dobrovoljno otisla na edukaciju kad je cula da joj u razred dolazi dijete dijabeticar. ne znam dal je u skoli obavezno, al vidim da ova ne zna osnove.
i uz to, jedan rezervni inzulin se moze pohraniti u skoli/vrticu, upravo radi ovakvih situacija i dijte bi se s punim povjerenjem moralo moci obratit uciteljici i trazit pomoc u kojoj ona mora reagirat.
no tu smo off, pa cu se vratiti na temu mobiteli.
cak i u ovakvoj stiuaciji (dijete doma zaboravilo lijek) moze se rjesiti bez da dijete ima mobitel, a di ne bi jednostavnije situacije.
istina, brze je, jednstavnije, ali isto tako daje laznu sigurnost jer si stalno dostupan, sve mozes mobitelom rjesiit i ne moras mislit.