ja sam se stvarno namučila s tim dojenjem,ali sam si zacrtala da moram i želim dojiti i moram reći da su mi sestre uvelike pomogle,ali ih treba gnjaviti,tražiti,zvoniti im i puhati za vratom kao što sam ja radila-i nekad baš nisu bile oduševljene s tim (što me uopće nije bilo briga) ali sam uvijek dobila pomoć kad sam tražila..mlijeko mi je došlo tek 5. dan (od 8 provedenih u bolnici) i u suzama sam gledala cure koje su se već drugi dan budile ujutro mokrih spavaćica a moja beba šta cicati
...ali sam zato taj 5. dan svoju omiljenu sestru dočekala sa plastičnom čašom sa malo izdojenog mlijeka i velikim osmjehom na licu
-i evo uspješno dojimo 6,5 mjeseci
poanta je da za sve treba pitati i ne odustajati nakon što se netko možda otrese na vas ili preokrene s očima,treba samo biti uporan i sigurno će vam netko pomoći...to je bar moje iskustvo sa sestrama u Petrovoj