[Ljubo]

KRENA

Znanost ne zna zašto je došlo do velikog praska. Pretpostavka je da je to slučajni događaj, a zadnja hipoteza podrazumijeva mulisvemire koji se bez prestanka stvaraju iz kvantnog vakuma. Ja to zovem povratak na teoriju stalnog stanja, ali ne više jednog svemira nego sveukupnosti multisvemira.
Ipak tu jedna stvar nije baš jasna. Ne znamo što povezuje sve multisvemire jer teorija govori da svaki svemir ima svoje prostorvrijeme koje nije povezano sa ostalim svemirima. Ako veliki prasak iskače iz kvantnog prostora, pitamo se čijeg to prostora jer svaki svemir ima svoj prostor. Možda se radi o nekoj nad-dimenziji koja povezuje sve svemire i u kojoj se svemiri stvaraju. A možda se svemiri stvaraju lančanom reakcijom jer svaki novi svemir sa svojim novim prostorvremenom ima sposobnost da njegov kvanti vakuum stvara opet nove svemire.

Kad budeš pročitao i do kraja shvatio Zakon po kojem svijest postoji - to su onih njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti – shvatićeš koliko su sve znanstvene teorije o nastanku i postojanju materije, života i svemira besmislene. Razumljivo je zašto su besmislene – zato jer znanost se bavi bezbrojnim manifestacijama svijesti, koje se sve odreda, drastično razlikuju jedna od druge, kao na primjer čovjek od kamena, atom od galaksije, kiša od vjetra, vatra od vode, mrav od ptice, drvo od fijakera itd itd. I hajde ti sad, kad sve te različitosti uzmeš u obzir, budi pametan i odgovori na pitanje kako je sve to nastalo i kako je sve to moguće? Možeš razbijati glavu do besvijesti hiljadama godina i stvoriti bezbroj religija, filozofskih pravaca i znanstvenih teorija i nijedna neće da bude tačna sve dok................... se ne sjetiš ..............DA... DA ... DA samo jedna tvar postoji od koje je sve napravljeno, da sve te različitosti ona sama, putem samopreobražavanja i samoorganizovanja pravi, da se sama uvijek iznova pretače iz jednog oblika u drugi, iz jednog stanja u drugo, iz jedne različitosti u drgu. I sve dok........se ne sjetiš....... DA... DA...DA sve to ne bi bilo moguće bez sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti : naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. I sve dok..... se ne sjetiš ..... Da.....DA..... DA se ta tvar koja raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti zove imenom SVIJEST...SVIJEST...SVIJEST.

U svoj toj priči sam naziv "SVIJEST" asocira na jednu ljudsku osobinu koja je inače glavna TEOLOŠKA ISTINA o tome kako religije zamišljaju Boga: želja, volja, tendencija , plan i namjera. Dakle religijski Bog ima te osobine te na temelju toga On stvara. A stvorio je ovaj svemir. Ali je jedna stvar najbitnija u tome svemiru: pojava ili stvaranje čovjeka. Da Bog nije imalo u planu stvoriti čovjeka, ne bi niti stvarao ovaj svemir !!!!!!!!!!!

Na drugoj strani spoznajne barikade stoji znanost koja tvrdi da ono iz čega potječe svemir nema ama baš nikakve ljudske karakteristike. Sve je stvar apsolutne slučajnosti. Tj. znanstveni Bog baca kocke. A čovjek mu je slučajno ispao. Jer Bog ionako baca kocke u nedogled i stvara svakojake svemire.

Religije sa svojim izmišljotinama o bogu, kao i znanost sa svojim teorijama slučaja mogu obrisati dupe, jer bez sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti nema ni boga, ni slučaja.

A kako mi se čini, Ljubo-Maharishi-jeva teorija je neka kombinacija.
Svijest posjeduje automatsko svojstvo stvaranja svakojakih svemira. Ali su svi ti svemiri "živi" i sve je u njima živo, bez obzira što ne posjeduje svijesnost.

Ništa ne može biti živo, a da ne bude svjesno, niti išta može da bude svjesno, a da ne bude živo. Ni najmanji makac u beskrajnom prostoru ne može biti učinjen bez znanja da taj makac treba da se učini; bez pomisli da taj makac treba da se učini; bez razumijevanja da zašto taj makac treba da se učini; bez želje da se taj makac učini; i bez namjere da se makac učini.

Meni zanima da li Ljubo-Maharishi-jeva Svijest ima u sebi želju, volju tendenciju , plan i namjeru da na karaju stvori bića koja imaju svjesnost.

Bića nemaju svjesnost. Tvar koja tvori bića ima svjesnost. Bez svjesnosti tvari, tj. bez njenog znanja o tome kako čovjek kao materijalna forma izgleda i čemu će kao materijalna forma da služi, zatim, bez potrebe, želje (volje) i namjere, da se čovjek kao materijalna forma sagradi, tvar nikada putem samoorganizovanja svojih čestica ne može i neće pristupiti gradnji čovjeka. I kad čovjek na kraju bude sagrađen, neće biti svjestan čovjek, već i dalje tvar koja je svojim znanjem i svojom svjesnošću napravila čovjeka. I kad na kraju čovjek umre i raspadne se, i dalje će ostati da postoji i bude živa i svjesna tvar koja je čovjeka gradila, kao što je bila živa i svjesna prije nego je i počela da ga gradi. Čovjek nije živ i svjestan po tome što je čovejk, već po tome što je on tvar koja čovjeka gradi.

Ili je svjesnost samo posljedica što je Svijest nasrala svakojake pojavne oblike pa se potrefilo da netko tu ima svjesnost.

Nikakvog “potrefljavanja” ne može biti bez sedam fizičkih i psihičkih spsobnosti, tj. bez svijesti i svjesnosti. Sve što postoji, od uvijek i zauvijek, je živo i svjesno, ali uvijek na svoj specifičan način. Zavisno od trenutka i obilka manifestacije. Svjesnost i oblik su uzajamno naizmjenično uslovljeni. I mogu da se mijenjaju. Sve uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Kojom prilikom se svijest i njene sposobnosti nikad ne mijenjaju. Mijenjaju se samo manifestacije svijesti, tj. mijenjaju se oblici i mijenja se svjesnost. Kamen ima drugačiji oblik i drugačiju svjesnost od čovjeka. Kad kamen promijeni oblik i postane čovjek, tada on prestaje imati svjesnost kamena, a počinje imati svjesnost čovjeka. I obrnuto.
__________________