Stajala sam u jednoj zgradi, koja ima ogromnu staklenu stjenu , umjesto zida.
U jednom trenutku čujem tup udarac i vidim kako perije leti na sve strane. Prvo sam se odvalila smijati, jer je izgledalo, baš kao u crtiću, kad se neka ptica zabije u nešto, pa leti perije. Onda sam skužila malog vrapčića, kako stoji skvrčen na vanjskoj jedinici od klime. Siroti se sav tresao, a onda se izvrnuo na bok i onim malim nožicama lamatao po zraku i jednim krilom, onako pomalo, kao da se pokušava osoviti na noge. Nisam mogla do njega, jer nije bilo nikakvog otvora. Morala sam ući u jednu prostoriju na neki dogovor, a kad sam izašla nakon pola sata, maleni vrabac je nepomično ležao na leđima, obješene glavice
Baš mi to nekako pokvarilo i ovako tmuran dan, ne mogu prestati misliti na njega...
R.I.P. mala ptičice