Pa morat ću biti pozitivna , jer 10 tjedana je tu, nitko me u HR više niti nebi primio za prekid trudnoće (kojoj se svi raduju osim mene ).
Ali zaista nisam imala hrabrosti da odem to napraviti, jer dečko je spreman da se vjenčamo, imamo 36 godina i kako kažu ''to se desilo s razlogom''.
Toliko sam voljela svoj samački život koji je trajao skoro tri godine i govorila ''ništa ne bih mijenjala''- ali život se promijeni u sekundi
A najgore što ja to stalno povezujem sa hvatanjem buketa i zatim razbijenim ogledalom (od tada je krenula sva ova moja nesreća) i kontam da nije bilo toga bila bih sretna i bezbrižna kao prije