Dogodilo se...
primjer 1) išla sam u dućan i razmišljala o jednoj osobi iz kvarta koju nisam dugo vidjela, nije prošlo pet sekundi i ta osoba se stvorila ispred mene
Primjer 2) trebam se naći sa frendicom, dvoumim se dal da joj pošaljem poruku istog trena ili sat vremena kasnije da potvrdimo termin.
Odlučujem se za kasnije, ne prođe sekunda i dolazi frendičina poruka sa potvrdom termina.
Primjer 3) trebam se naći sa poznanicom na kavi. Isto kao i u gornjem slučaju, trebam potvrditi termin.
Ovog puta ne čekam, nego joj istog trena pošaljem poruku. Kada sam poruku poslala, shvatila sam da mi se na tu kavu baš i ne da. Razmišljam kako neću baš biti u najboljem svjetlu na toj kavi. Odgovara mi poznanica preko poruke da li ipak možemo kavu odgoditi za drugi put jer je umorna i ne da joj se
Vjerujem da se svakom čovjeku bar par puta dogodila slična situacija. Šta vi mislite? Da li ljudi osjećaju tuđe misli? I ako da, da li to možemo raditi svjesno?
Nadam se da je tema stavljana na dobar podforum
