|
Nisam stručnjak ni psiholog .Pretpostavljm da je bitno znati sebe kontrolirati da bi se moglo djecu kontrolirati(odnosno druge ljude,ako se radi i odraslima) . Deranje ne pomaže ako je osoba histerična,ali teško je izdržati i ne izgubiti živce.Uglavnom treba znati koga imaš pred sobom. Meni nisu problem histerični ljudi sa kojima dolazim u kontakt na poslu i u sl. situacijama .Tu se iskuliram bez problema.Djeca mi isto tako nisu problem. Bar što se tiče moje djece kad počne galama.Kako kad,nekad moram vikati jer me inače ni nečuju,a nekad ih pitam da li misle doživjeti infarkt prije trinaeste.Zavisi od situacije. Najveći mi je problem moja majka.Ona me zna izbaciti iz takta.A pesimiste ne volim. Njih treba prekinuti čim zinu,odmah skrenuti temu.U njihovom slučaju ne vrijedi ona teorija o pažljivom slušaču.
|