|
Sve što napišem odnosi se na razdoblje od prije 7-8 godina, ne znam koliko se toga promijenilo.
Prvo moraš odlučiti što želiš. Ako želiš nastaviti raditi onda tvoj doktor opće prakse mora popuniti hrpu papirologije bez koje ne možeš predati papire (a ne samo neki obrazac) to je desetak stranica, plus priložiti sve povijesti bolesti. To se predaje na Mirovinsko za procjenu radne sposobnosti. Nakon nekog vremena su me zvali na prvi razgovor, to je kao neki eliminacijski, bila je samo jedna doktorica, i ona je procijenila idem li dalje. Ona je proslijedila papire i nakon nekoliko mjeseci smo i ja i moj šef na poslu dobili poziv za razgovor kod pedagoga. Nakon toga sam išla i na psihološko testiranje i razgovor. I onda su svi ti papiri išli na vještačenje pred komisiju. I dobiješ rješenje doma. Ako je rješenje pozitivno, tj. dobiješ status profesionalne nesposobnosti za rad, poslodavac te mora zaposliti na drugom, prilagođenom radnom mjestu, ako u firmi za to postoje uvjeti, što se između ostalog rješava i na onom razgovoru kod pedagoga. Dobivaš i polovicu ili tako nekako eventualne mirovine, uz plaću. Ako poslodavac to nije u mogućnosti, ideš u mirovinu.
A ako želiš odmah u mirovinu to je bilo tako da opet predaš sve papire i čekaš vještačenje, ali ne mora te vještačiti doktor stručnjak iz područja tvoje bolesti. I već je prije par godina bilo jako teško dobiti invalidsku mirovinu, a posebno zbog psihičkih bolesti. Molba se mogla predavati svakih 6 mjeseci.
S tim da ti je invalidska mirovina stvarno smiješna, pogotovo što imaš jako malo staža.
|