Ja se toliko zajebajem s tim opraštanjem i zaboravljanjem, šaltam se sa zamjeranja na "ma ok je osoba" i tješenje samog sebe različitim savjetima tako da na kraju dosadi i drugoj osobi a i meni moja komplikovanost. Dodatno mi bude krivo što sam uopće takav a s druge strane mi nekad ide na živce ta jednostavnost koju ljudi žele, valjda je zlo biti komplikovan i konstruktivan. Drugu osobu vjerovatno nije ni briga nakon svega hoću li ili neću ostati u kontaktu.
Kasnije ako se i uspostavi komunikacija toliko je mlaka da uopće nije bilo ni vrijedno svog tog napornog trzanja. Ono, prekinuo bih ali mi nešto krivo da prekinem a ako ostanem u kontaktu onda jednostavno nije to to. Dobro, da je nešto stvarno loše u potpunosti bih srezao sve.
Citat mi je lijep ali nisam toliko fatalan.
