|
Grga Novak ,"Morlaci (Vlasi ) gledani s mletačke strane "
Sabirući i obrađujući relacije mletačkih predstavnika u Dalmacij i Albaniji, nailazio sam često na Morlake, o kojima sam pisao god. 1928. u »Novostima« br. 34 u članku »Morlaki (Vlasi)«, zatim u »NarodnojStarini« god. 1930 pod naslovom »Jedan anonimni rukopis iz1775/6 god. o dalmatinskim Zagorcima i(Morlakima), Primorcima I Otočanima«, i ona u »Starinama« JAZU knj. 49, str. 5—80 pod naslovom»Dalmacija god. 1775/6 gledana očima jednog suvremenika«.Međutim, uza sve toliko sretanje sa Morlacima, tokom stoljeća, počamod trinaestog do osamnaestog, ne mogu ni danas dati odgovor na nekoliko pitanja, koja se pri tome uvijek nameću: 1) Kako i kada su se Merlaci (Vlasi) u svojoj simbiozi sa Hrvatima odnosno sa Srbima idrugim slavenskim plemenima na sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka pretvorili u Hrvate odnosno Srbe? — 2) Kada su izgubili svoj morlački jezik u Dalmaciji i Hercegovini?
3) Jesu li ih Mlečaniu XVIII st, dijelili od Hrvata odnosno Srba?Ovaj prilog nema pretenzije da ta pitanja riješi, ali smatram potrebnim da donekle doprinesem njihovom raščišćavanju. Zbog toga ću iznijeti nekoliko zapažanja raznih mletačkih visokih predstavnika u Dalmaciji i Albaniji, koja mogu koristiti boljem upoznavanju ovih pitanja.
Kako se pri tome ne spominju drugi podanici bana Ivana, nego ovi stočari, Vlasi, našeje mišljenje da su se oni u ovo doba doista razlikovali od ostalih podanika bana Ivana, koji su bili zemljoradnici, i da su još u ovo doba, kao i Dubrovčani govorili drugim jezikom nego Hrvati, t. j. nekom» mješavinom staroilirskog jezika i pokvarenog provincijskog latinskoga,koji su sobom donosili isluženi rimski vojnici, bilo da su oni služili u legijama, ili kao pomoćna vojska, bilo da su bili kolonizirani iz Rimai Italije. Od I stoljeća pr. n. e. do VII stoljeća n. e. dugih je 8 stoljeća,za koje je vrijeme bilo dovoljno mogućnosti stvaranja ovakvih narodnihi lingvističkih mješavina. Vjerojatno nije postojala nikakva sličnost između jezika, koji su tada govorili Dubrovčani, i koji je potjecao iz
rimskog Epidauruma, a koji nipošto nije bio identičan sa onim, kojise je tada govorio u Rimu, i jezika, kojim su govorili dalmatinskiiliro-romanski pastiri XIII stoljeća, ali su za one, koji su govorili hrvatskim ili srpskim jezikom, bili to »Vlasi«. Kao takve spominju ih spomenute bosanske i srpske isprave, a takvim ih nazivaju i isprave hrvatske dvorske kancelarije.
|