[Da Kang]

Ovaj put ću vam ispričat jednu potpuno istinitu priču. Radi se, naime, o kompjuterima. Ipak ih toliko volim da ne mogu biti nespomenuti. Taj divan sklop svih tih čipova. Za mene je to nešto živo. Nešto sa dušom. Zato sam ih uvijek volio rastavljat i zavirivat im u dušu. Tražiti odgovore, pokušavajući shvatiti. Valjda je to ono što me uvijek tjeralo dalje i dalje. Žeđ za znanjem. Žeđ za informacijama. Ili možda glad ? Zato sam uvijek volio zavirivati i gurati granice. Ići dalje. Isprobavati svoje mogućnosti, dokazati sam sebi. Otkad mi je otac za 12. – ti rođendan darovao Sinclairov Zx Spectrum, moj se cijeli život promijenio. Oduvijek sam volio raditi male programe. Oni koji olakšavaju korištenje kompjutera. Prijatelju bih posudio cd sa muzikom i onda bih vidio na njegovom kompjuteru fajlove. Uvijek sam volio koristiti trojane. Tako ih sada zovu. Mogu služiti i za dobre stvari. Kao meni. Da popravim frendu komp ili sredim zbrku na kompu. Zašto ne. Stvar je u tome da mi je koji put pobjeglo. Volio sam se malo i zezati. Biti nestašan. Kako se Internet širio postajalo je sve zanimljivije. A prije ga nije bilo a kompjuteri su oduvijek postojali. I programi. U njima se uvijek krije nešto. Prosječan korisnik nikada ne može shvatit što je sve pokrenuo kad je dvoklikno na datoteku.
Taj kod. Oduvijek se sve krije u njemu. On je pokretač svega na kompu. Zato treba znati šta se otvara. I tako sam se ja godinama zabavljao na račun naivnih korisnika. Uvijek su isti. Njubaje. Ali ja ih volim, zato jer sam i ja nekad bio takav i trebala mi je pomoć. A pomoć sam uvijek davao. Dobrima. Neke sam ownao mjesecima a da to nisu ni znali. Jednostavno, preko slike naprimjer. Svatko je zainteresiran da vidi sliku . Još ako je dobro predstaviš….i to je to. Ali nikad nisam bio zločest. Malo sam se zezao.
Oduvijek mi se sviđala riječ '' Webmaster ''.Kad sam je prvi put čuo znao sam da ja to moram biti. Zato sam valjda oduvijek radio sajtove. Morao sam sam sebi dokazati da ja to mogu. Svakojake, uvijek su bili korisni. Barem za nekog.8) Imao sam ispada kojekakvih. Volio sam se zezat po chatovima. Nekad je bilo malo drukčije. A i ovisi gdje…uglavnom, jednom sam 15 ljudi ugasio kompjuter na chatu. Ne pitajte kako. Tako da sam im to opet napravio 10 minuta kasnije. Napali su me iz čista mira. I lijepo sam ih upozorio da ću im to napravit. I nisu mogli vjerovat kad im se to desilo. Drugi put za redom u 10 minuta ja im restartam komp. 15 ljudi na chatu. Treći put se nisu vratili. Ali to je sve šala. Uvijek sam najviše volio difejsanje. I skrinsejvere i otvaranja ladica. To je živa komedija. Kad tipu uletiš u komp, on nema pojma šta mu se desilo. Najgori su Ameri, nemaju pojma a uvijek su spojeni na net.
Kolikima sam samo rokno stranice. Klasičan difejs. Sa owned by me na home pageu.
Dokazao sam sam sebi da mogu. To mi je bilo najvažnije. Volio sam prijatelje izluđivat otvaranjem ladica od kompa. I mojim owned skrinsejverima. sa golom guzicom. Sve dok me nisu skužili. A tako sam se dobro zabavljao. Upravo nevjerovatno. Jednom sam napravio i malo veću pizdariju. Zamjerio mi se tip iz sela moje none kamo odlazim često. Bez veze mi je nakenjao da sam neznalica i osramotio pred društvom. Zato mu je 3 mjeseca kasnije uletila murija doma u 6 ujutro. Frajer je provaljivao na stranice cie. Upravo nevjerovatno. Trebalo mu je dosta vremena da objasni da on nema pojma kako se to desilo. Priznaje da je tu noć surfao po netu nakon dugo vremena. Uglavnom nije bila strašna pizdarija. Pustili su ga nakon nekog određenog vremena. Bila mu je to škola. a da nije ni znao, ali to je samo lagano sranje šta ga je sve moglo zadesit. Kao one što su bili bahati na chatu. Drgu noć tip je ponovo došao na chat. Nazvao sam ga telefonom u 10 navečer kad se odspojio da ide pišat i napravit sendvič. Nije mogao vjerovati kad je čuo moj glas kako ponavlja njegov nick. Mislim da se tip zaista prepao, makar sam se ja nasmijao. Bah, makar je to dječja igra, nisam puno volio tako plašit ljude. Puštao sam ih da misle da je sve pod kontrolom. I bilo je, pod mojom kontrolom. Zaista sam znao ownat puno ljudi nekada. dok nije bilo svih tih zaštita i ostalih sranja. Danas je puno teže. I ima puno više murijaka. Svugdje ih ima. To je upravo nevjerovatno. Zato se ne valja previše zezati. A i čovjeku sve dosadi nakon nekog određenog vremena. Ponavljam se, i ja sam ostario pomalo. Klinci su danas sve luđi. Sve probijaju. Baš čitam u novina neki dan jedan dobar difejs. I mislim si - Dali ja to još uvijek mogu ? Iipak sam ostario za takvo zezanje, danas su to neka nova vremena. Neki novi klinci, kao i uvijek.