Ma, skoro da ozbiljno razmišljam predbilježiti se kod tebe za slijedeću godinu.
Pošto su drastična vremena došla, takva zahtjevaju i drastične mjere, pa ja kupih plavi oglasnik u nadi da ću nešto naći. Nema, naravno, ali netko u Bihaću prodaje kućicu. I nazovem, kažem da na žalost nemam novaca za kupnju, ali da imam jedan prijedlog, ako bi to moglo, i kažem da bismo nas osam tamo slavili Novu Godinu.
I kao, nije čak ni loše, pristao bi on, mora se s curom savjetovati, pa ni pet ni šest, nego nepoznatu bajnu djevu čednu(mene) upita: "A vi biste tamo swingali, ili kaj?"
Sva sam se izgubila od šoka, na kraju sam mu počela objašnjavati da ja idem u crkvu i da sam pristojna i definitivno premlada za nezadovoljstvo u braku i svašta nešto... ma, već me strah zvati ljude, ozbiljno.
Ima li kakav susjed tamo kućicu za ovu Novu Godinu? ( a ruku na srce, i tih osam s kojima slavim nisu baš bistri. Ne bi platili puno, ali bi voljeli imati ovo i ono, pa da su nam dvije sobe premalo, da nam je tri noći za ostati previše, pa... ma sto mu gromova, kao da svi ljudi samo nas čekaju s idealnim ponudama, kao da nije već poodmakao datum i kao da već cijela Lika i Gorski kotar nisu poiznajmljivani tri tjedna prije. Neka onda oni traže, kad su tako prokleto zahtjevni, jao joj).