2. Lukovi, strijele i strijelci
Dugi luk (made in England)
Smatra se da su se prvi "dugi" lukovi na europskom tlu počeli izrađivati negdje oko 6000BC, u vrijeme dok su Europom lutale lovačke i sakupljačke skupine ljudi a poneki upoznavali i čari sjedilačkog života uz vrt, psa i domaće životinje (ovi bliže sredozemlju i uz rijeke).
Uporaba takvog luka i strijele proširila se Europom u periodu bronačnog doba, u vrijeme tzv. kulture zvonastih pehara (
http://en.wikipedia.org/wiki/Beaker_culture ) 2800-2000BC. Oni su u grobovima pokojnika ostavljali metalne vrhove strijela i "štitnike" za podlaktice, a i trgovali s okolnim kulturama i mjenjali svoje lukove za metalne sjekire i bodeže. kako je vrijeme prolazilo nestala je i ta kultura i njena "ljubav" za dugim lukovima.
Dugački luk je kao važno oružje ostao prihvaćen u Skandinaviji i na tokovima rijeka sjeverne Europe, gdje se transport obavljao vodenim putevima, i gdje oružja za blisku borbu nisu bila pogodna za obranu robe i ljudi na vodama. Nasljednici tih ljudi, poznati Normani (Vikinzi), koristili su lukove u svojim osvajačkim pohodima po Europi, pa je dosta značajnu ulogu dugi luk odigrao i u bitci kod Hastingsa 1066. kojom je uspostavljena normanska prevlast u Engleskoj.
kralj Harold sa strijelom u glavi-poginuo 1066. (sa tepiserije iz Bayeuxa)
Preko Normana luk je dospio u sve kutke britanskog otočja, a posebno se udomaćio kod Velšana koji su ionako već imali razvijenu tradiciju streličarstva i znali ga primjeniti na pravi način. Uspjeh Velšana u obrambenim ratovima protiv engleskih vitezova ponovno je vratio dugi luk u prvi plan, među jednice engleske vojske, i otada započinje europska priča
english longbowa.
Velški strijelci
Jednog ljetnog dana 1346. kod francuskog grada Crecya vojska kralja Filipa VI presrela je "agresora" Edvarda III. Ne računajući masu običnih pješaka (9000), kvalitetnu većinu francuske vojske činili su vitezovi-konjanici (8000), dok su ostalo bili đenoveški plaćenici sa samostrijelima(4000). Kod Engleza je situacija bila ovakva- 3000 teških konjanika i oko 7000 strijelaca.
prikaz bitke kod Crecyja
Francuski vojnici tog dana su doživjeli dva neugodna iznenađenja- prvo, po prvi puta u životu su vidjeli topove na djelu i guste oblake dima od izgorenog baruta. No to prvo iznenađenje bilo je ništa prema drugome. Nit je bitno za ovu priču.
Đenoveški samostrijelci, proslavljeni diljem Europe zbog svog oružja i vještine, stali su gađati engleske redove čim su im ovi došli na domet. Iznenađenje za njih je bilo poprilično krvavo kad su ih engleski strijelci odjednom zasuli kišom strijelica- naime, do toga trenutka bili su uvjereni da svojim samostrijelima, vrhunskim oružjem toga doba, mogu svakoga držati na distanci i da im na bojnom polju po dometu nema ravnih.
Užasnuti bljeskom i grmljavinom topova i kišom strijela Đenovezi su se raspali i povukli u panici. Uvidjevši kakvu mu prijetnju predstvljaju engleski strijelci, francuski kralj je hitno naredio juriš teške konjice. Krenuli su u masovni napad prema engleskim redovima, i umjesto da pokušaju potući strijelce zabijali su se prema neprijateljskim vitezovima.
Napad se pretvorio u tragediju prepunu mrtvih i ranjenih francuskih
chevaliera i njihovih konja. Do kraja dana izginulo je preko 3000 skupih francuskih vojnika i skoro svi laki pješaci, a da su Englezi izgubili samo stotinjak ljudi.
Bitka kod Crecya bila je europsko vatreno krštenje engleskog dugog luka i po prvi puta u povijesti promovirala Englesku kao kopnenu vojnu silu.
http://www.burscougharchers.co.uk/re...al+archers.jpg
Engleski luk bio je dugačak oko 170cm, s strijelama od 70ak cm, izrađen od elastičnog i izdržljivog drva (u pravilu tise) i dometa oko 200 metara. Snaga luka potrebna za napinajnje tetive iznosila je oko 80-80 funti (30-40kg).
Domet dugog luka nije bio ništa veći od đenoveškog samostrijela (cca.200m). Sva tajna uspjeha kod Crecya je u tomu što đenoveški samostrijelci nisu imali iskustva u borbi s takvim protivnikom i nisu očekivali ništa dovoljno velikog dometa što se može mjeriti s njihovim oružjem. Kako bi lakše nišanili samostrijelom previše su se približili Englezima, očekujući da ovi imaju prosječne lukove kratkog dometa i doživjeli debakl.
Jedina stvarna prednost dugog luka naspram samostrijela bila je u tomu što je strijelac s lukom mogao ispaliti pet strijelica više od svog protivnika s samostrijlelom u zadanim vremenskim okvirima.
Kompozitni luk
Kako veli Weir ta stvar od dvije riječi glavni je razlog zašto su Hiksi pokorili faraonski Egipat, Rimljani slomili zube na Partima, Križari pali u svojoj svetoj misiji a trupe Džingis-kana porazili svakoga tko im je stao na put.
Izumljen je negdje u središnjoj Aziji i činio je glavno oružje nomadskih plemena Skita, Sarmata, Huna, Mongola, Turaka. Smatra se da je to najmoćnije streljačko sredstvo do izuma vatrenog oružja.
Proces izrade takvog luka trajao i do godinu dana, pa i više. Prvo se drvo iskrivljivalo suprotno od smjera napinjanja. Luk se zatim s stražnje strane obljepljivao konjskim ili goveđim tetivama, pa sušio i na kraju svega toga postavljala se tetiva. Rezultat svega je malen i fleksibilan luk dovoljno snažan za izbacivanje strelica s velikom probojnošću na blizini. itd...
Zanimljivost: kod Turaka je bio stari običaj da svaki turski princ (budući sultan) izuči neki zanat koji je zahtjevao manualni rad. Većina njih odabrala je izradu kompozitnog luka.
