zanimljivo... u zadnje vrijeme mi se dogadja da svuda oko sebe vidim (moguce) psihopate
salu na stranu, ali dogadja mi se stvarno da ljude koje vidjam, poznajem (pa cak i jako dugo, i one koji su mi u rodu), tj mislim da poznajem, odjednom mogu vidjeti i na sasvim jedan drugaciji nacin.
kao hladnog psihopata, bezosjecajnu zivotinju. potpuno podivljalog, izvan kontrole, kao nesto sto do tada nisam vidjela.
nesto cega bi se trebala bojati.
ono, "srusim" sliku o nekom odredjenom covjeku i vrlo je lako zamijenim tom drugom, "bolesnom".
dakle, sasvim mi je jasna i ocita mogucnost da se u trenu neka miroljubiva dobrica "pretvori" u sadistickog bezosjecajnog monstruma.
kao, mozda je necije ponasanje u biti samo gluma, laz, prikrivanje...
ono, mozda je divlja zivotinja. nikad ne znas
mogu tocno zamisliti pogled, izraz lica, bijes u govoru i ponasanju.
kao da sam vec vidjela.
kao da je taj "dio" vjesto prikriven pod onim koji inace percipiram, sto "normalnim ponasanjem" doticne osobe, sto velom "ludosti ideje uopce", ali u trenutku postaje ocit. tj moguc.
ponekad, eto, nekako uocim tu "crtu" kod sasvim "normalnih" ljudi... koji ju nicim niti ne trebaju izraziti.
ja sve iskonstruiram
ps. to ne znaci da sam u strahu od ljudi
, vise od sebe same koja stvara takve ideje