|
Niste u pravu, a to pokazuje i sudska praksa.
Naime, prvo se polazi od činjenice da je godišnji odmor zakonom (i ustavom) zajamčeno pravo radnika. Poslodavac jedino ima pravo odrediti način korištenja istog. Uvijek se primjenjuje pravo koje je povoljnije za radnika.
U slučaju kada radnik prelazi kod novoga poslodavca a između dva radna odnosa nije prošlo više od 8 dana, radnik sam bira želi li iskoristiti godišnji odmor kod starog poslodavca ili da mu isti isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.
U zakonu piše da radnik ima pravo na godišnji odmor.Znači to je njegovo pravo.
Što u slučaju da mu stari poslodavac isplati naknadu, a novi poslodavac u rasporedu odredi da će godišnji (razmjerni) koristiti početkom slijedeće godine. Znači u kalendarskoj godini radnik je stekao pravo na godišnji, ali nije mu bilo omogučeno korištenje istog. Očito je da su prekršena njegova prava iz zakona o radu. A uvijek se primjenjuje pravo povoljnije za radnika.
Iz tog razloga se u zakonu, kod navođenja prava na radni odnos, ne spominju promjene poslodavaca već radnik stjeće pravo na godišnji odmor svojim radom (nevezano kod kojeg poslodavca). Proučite malo članke navedenog zakona, nigdje ne piše poslodavac (ili promjena istog) već rad,radni odnos...
Naveli ste mišljenje MINGORP-a vezano uz godišnji odmor. Ono što je bitno je sudska praksa (tumačenje zakona od strane suda), a ono potvrđuje ono što sam Vam napisao u prethodnom postu.
|