Dragi ljudi, puno puno hvala svima na odgovorima i privatnim porukama!!
Ljudi moji, ja zbilja ne znam što je meni bilo tih 10 mjeseci ali toliko sam sretna i zahvalna da je to sada iza mene. Prošlo je tek tjedan dana ali se puno bolje osjećam, prvih par dana katastrofa – nisam mogla jesti, spavati, plač, usamljenost, bez trunke životne snage, plač na poslu, još razmišljam, ako će to tak bit tjednima, mjesecima, pa propucat ću se.. btw to mi je praktički prvi prekid (s obzirom da sam iz prošle 5,5 godišnje ušla u ovu katastrofu
). Još me taman prao PMS tih dana pa je valjda dodatno pojačalo intenzitet tuge, ali evo, toliko lijepih stvari, ljudi, spoznaja, događaja, u zadnjih par dana da jednostavno ne znam... presretna sam što mi se ovo dogodilo.
Mislim sigurna sam da će biti još teških trenutaka, recimo noću bude dosta teže, ali ne osjećam se nimalo obeshrabreno, dapače.
Takvo neopisivo olakšanje.
Sve ovo što ste napisali totalno stoji i pomogli ste mi da uvidim još više stvari o njemu i o mom ocu. Sad kad vrtim film unazad, a vrtila sma ga dosta, i u razgovoru sa sestrom, u kojem smo toliko toga zaključile i u kojem sam toliko togaspoznala o sebi i o ovoj vezi i odnosu s ocem (parelelno oboje, pa isti su!neke ključne karakterne crte), puno tog mi je jasnije i teoretski mogu si objasniti i vidim što se dogodilo no svakako ću krenuti na terapije da se dublje upoznam i da mi se nikada više dogodi išta slično. Makar vjerujte, ovo je lekcija za cijeli život. AJME.
Zbilja si mogu priznati da sam ovim dotakla dno. Ali sam zahvalna jer mi je, čini mi se, očajnički trebao takav slom da se mogu ponovno „sastaviti“, otvoriti, izbaciti staro, loše, otvoriti prostor za novo, bolje.
Nema tu pomoći, iskreno, mislim da taj čovjek, isto kao moj otac, zbilja nema kapaciteta gledati dalje od sebe i svoje sjebane guzice. Nije me nikada volio niti istinski upoznao a time ni prihvatio, isto kao ni moj otac. I to je ok i trebam to prihvatiti jer nije moja krivnja. Moja krivnja je što sam dopustila da me se tako tretira i da sama nisam vidjela svoju vrijednost nego sam očajnički htjela to dobiti od nekog drugog, nekog tko me ne poštuje i zapravo uopće ne vidi kao osobu, kojem nije stalo. Ajme ljudi koliko sam se duboko mogla zakopati, ne mogu ni razmišljati o tome, hvala svemu što nisam.
Tužno mi je slušati vaše priče i usto biti svjesna da je to mučna svakodnevica tolikog broja ljudi i žalosti me da je problem zapravo neriješiv odnosno da su takvi ljudi predbilježeni za propast.
Ne zamjeram mu ništa, ne ljutim se, nisam tužna zbog njega, sve je to usmjereno prema meni samoj, razrađujem to i razradit ću dodatno uz stručnu pomoć.
Što se njega tiče, nemam emocije više prema njemu. Vidim ga kroz činjencu da jednostvno nema kapacitet voljeti i poštivati, prvenstvno sebe, pa kako onda mene ili bilo kog drugog. Ne želim mu zlo, nadam se da će se nekako iskopati, pa ako treba i komuna, ali to je na njemu i nemam nikakve veze s tim. Šalje poruke ponekad, u početku mi nije bilo svejedno, ali sad pročitam i reakcija je:
.
Neki dan sam otišla ispred zgrade po zadnju vrećicu odjeće i jednostavno jedva sam čekala uzeti stvari i otići. I tad sam zapravo točno shvatila da sam apsolutno raskršila, tim uvidom - ne voli me niti me ikada volio. Nema ni trunke poštovanja ni savjesti. I to je ok, njemu na dušu, kakve ja veze imam s tim i što bi ja trebala napravit po tom pitanjui iz kojeg točno razloga.
Hvala svemiru na ovakvom raspletu. Ovakav osjećaj dobrog dugo nisam osjećala. Ono kad si toliko svjestan da si odlučio i napravio najbolje što si mogao, i to u situaciji kad si na totalnom dnu.
Ako je netko u sličnoj situaciji i ako trebate nekog za razgovor, ja sam tu ivoljela bih da se ova tema održi, mislim da su nažalost tisuće ljudi u takvoj situaciji.
Svaka čast svima koji su i sami riješili takvu situaciju, smogli snage i hrabrosti napraviti taj rez, reći dosta je, sjetiti se SEBE, staviti sebe ispred ovakve
pijavice od osobe.
Ljudi, divni smo i toliko jaki, možemo što god hoćemo, samo treba prije svega biti ok sa sobom i poštovati sebe i dalje sve dolazi samo! Samo hrabro i volite sami sebe bez zadrške i ljude oko vas koji to ZASLUŽUJU.