Kako se onda osjećaju mnogi muškarci, koji su ipak još uvijek većina u ovakvoj situaciji?
Drugim riječima, ti si frustrirana i projeciraš krivnju na svog partnera jer se ne želi polomiti od posla?
Što bi on trebao?
Raditi više, raditi prekovremene, vikende, ... ubijati se od posla - da bi imao manje vremena da uživa u životu?
To je vaša zajednička imovina, a ovakvo prigovaranje tipa ' ja plaćam' se danas po zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji smatra ekonomskim zlostavljanjem.
Ne znam što se ti buniš, jer imaš muža kojeg većina žena u svojim željama smatra idealnim.
Bar je tako kad bacim pogled na ta razna istraživanja po tabloidima i izjašnjavanja žena kakvog partnera žele.
kao, bitno im je da je nježan i pažljiv, da im ponekad kupi cvijeće... da nije agresivan... kao, nije im bitno ako partner zarađuje manje... itd...
Ne zbnam zašto se onda buniš?
Ovo uškopljeno moderno društvo danas odgaja baš takve muškarce, oni drugi "pravi muškarci" su ugrožena vrsta.
Kad si ušla u brak, znala si da je takav, ali si mislila da ćeš ga preodgojiti.
Žao mi je, to ti više tako ne ide, jer se društvo promijenilo.
U nekim bivšim vremenima on bi kao muškarac bio izložen pritiscima okoline da se žrtvuje, da bude muškarac, da zaradi, da se lomi od posla da zadovolji tvoje želje. To su bila ona vremena koja nazivamo patrijarhalnim .
Možeš se ti rastati, ali nemoj se previše nadati da ćeš naći muža kakvog si želiš.
Jer takvih je velika nestašica, svi koji vrijede ili su vezani ili im više ne pada na pamet ženiti se. Pa je najbolje čemu se možeš nadati da ćeš takvima biti jedna u nizu ljubavnica koju će s vremenom zamijeniti za mlađu...