|
hipotetski
živim u selu s 50 kuća i imamo pekara i mesara koji hrane tih 50 kuća.
svi dobijemo 100 kn "viška". pekar i mesar nemaju ni želje ni potrebe proizvoditi više kruha i mesa nego što mogu prodati nama u selu. Svako selo ima svog pekara i mesara. Mi imamo 100 kn viška koje nemamo gdje potrošiti, ergo imamo hrpu "bezvrijednog papira" u našem selu.
Odem li u susjedno selo koje također ima pekara i mesara koji pokrivaju potrebe tog sela ali imaju i postolara kod kojeg sam 2 puta godišnje kupovao cipele pa potrošim kod njega novce ne više 2 puta nego 3 puta godišnje, on ima veće troškove jer mora proizvesti više cipela - potražnja za cipelama mu je veća jer on više ne stigne proizvesti tu količinu cipela --> cijena cipela raste. Recimo da taj postolar od nekog nabavlja kožu za cipele, gumu za potplate, vezice i ne znam što sve ne... ni oni nemaju neograničen izvor tih resursa i ne mogu jednostavno "isprintati" gumu, kožu, vezice...
da skratim priču - u normalnim uvjetima kila vratine je 30ak kn, ali kad si u Vrgorcu na -30 i idućih 20 dana nemaš kud niti ima vratine a ti držiš u rukama tu kilu koju tvoji susjedi hoće kupit... e onda košta koliko kažeš da košta.
Ista stvar je i s cipelama, sportskom obućom, čavlima, praškom za veš...
Nikad nije problem količina novca, novca je uvijek dovoljno u sustavu. Problem je ono što taj novac može kupiti.
__________________
Proud to be tolerant - plead to be ignorant.( nekad ili sad?)
|