Pogledaj jedan post
Old 26.01.2013., 01:45   #34
drugi dio
Quote:
Pravilo svetog Mateja

Najveći šok za nekoga tko Belgiju posjećuje prvi put nije činjenica da jedna zemlja može godinu i pol funkcionirati bez egzekutive, naprotiv, to zavređuje i međunarodni patent. Nije to ni Kriek pivo sa sokom od višnje. Ono što je šokantno jesu cijene u Bruxellesu. Taksisti će vam reći da je to zbog toga što su se Europska unija i NATO rasporedili po gradu, podigli svoje staklene utvrde, doveli nepreglednu vojsku političara, parlamentaraca, činovnika, diplomata, kao i povremene putujuće trupe najmoćnijih igrača Staroga i Novoga kontinenta sa svitom; to je sa svoje strane podiglo cijene stanova, cijene u restoranima i trgovinama, učinilo da su hoteli ili kronično prebukirani ili bezobrazno skupi, najčešće i jedno i drugo. Samo za usporedbu: Austrija je, mjereno bruto-nacionalnim produktom per capita, treća po bogatstvu članica Europske unije, a Belgija, kako je već rečeno, šesta, a ipak je vaša izvjestiteljica jedva čekala da se vrati u idilu niskih bečkih cijena…

Naravno, to sa briselskim cijenama ne vrijedi za vas ako ste zastupnik u Europskom parlamentu, ako ondje radite ili posjedujete novinsku akreditaciju. S nizom integriranih trgovina, banaka, drogerija, kafićima i restoranima, ta je zgrada svijet za sebe i za svoje. U baru “Mickey Mouse” možete izvoljevati kavu kakvu poželite, pa da opet platite dvije za euro. U Bruxellesu je na djelu najčišći efekt po svetom Mateju: tko ima, njemu će se dati.

Bruxelles je glavni grad ujedinjene Europe. Na to je dobro podsjetiti prije nego što se doda da grad nije blještava prijestolnica poput Pariza ili Londona, da mu nedostaje šarm Beča, monumentalnost Berlina, pozlata Praga, pa i udobnost Zagreba ili Bratislave. To je grad u koji se nitko ne zaljubljuje na prvi pogled. Svaki novinar koji je već dulje stacioniran u Bruxellesu, a s vremenom je uspio razviti pozitivne emocije prema njemu, ispričat će se zbog te nedolične ljubavi. Taj grad sam odlučuje hoće li ti dopustiti da ga zavoliš. Tajna je u alternativnom tkivu grada, malim galerijama, restoranima za znalce, teatrima i ateljeima, ukratko u svakodnevnom kreativnom geniju Belgijanaca, koji se (po normalnim cijenama!) razvija neovisno od Europske unije, njenih institucija i armije legislatora, činovnika i egzekutive. Samo nekoliko autobusnih stanica od staklene utvrde Europskog parlamenta, posjetilac se već može naći u spletu krivudavih, loše osvijetljenih ulica, s oronulim pročeljima i čestim gradilištima. Tada nije dobro previše računati na pomoć, jer ne znate tko će vam je ponuditi. U Bruxellesu noću morate jako dobro znati kamo ste krenuli.

U noći kada je Europski parlament velikom većinom glasao za ulazak Hrvatske u Uniju, a ova se novinarka nakratko izgubila iza Parlamenta tražeći odgovor na pitanje gdje je sjever s lokalnim moules-frites restoranom, a gdje jug s udobnom hotelskom sobom, Belgija je konačno dobila mandatara za sastav nove nacionalne vlade. Socijalist Elio di Rupo (60) prvi je valonski političar koji je nakon 37-godišnje vladavine Flamanaca zasjeo na funkciju saveznog premijera. Na valonskim televizijskim vijestima te se večeri moglo čuti kako se premijera hvali zbog duboke empatije prema onima koji nemaju. Sin siromašnog rudara, talijanskog imigranta, ostao je blizak vlastitim korijenim, te se dva puta kao valonski premijer i jednom kao savezni vicepremijer borio za ujednačenu socijalnu politiku; zbog toga stalno i nosi crvenu leptir-mašnu, kao crvenu nit ljevice. Na flamanskim se televizijskim vijestima, pak, te večeri moglo čuti kako novi premijer ne govori flamanski, u najboljem slučaju muca na njemu i to s pripremljenog papira, da valonski premijer u dvostrukom mandatu nije nevin za lošu i sve goru gospodarsku situaciju Valonije te da to s crvenom leptir-mašnom nije previše uvjerljivo.

Dug iza grčkog i talijanskog

Lokalna on-line izdanja novina podsjetila su sutradan da je politička karijera novog premijera prije petnaest godina izgledala okončana, kada se Elio di Rupo, inače javno deklarirani homoseksualac, našao suočen sa sudskom tužbom jednog maloljetnika zbog navodnoga nedopuštenoga seksualnog odnosa. Sudski proces je uspio izbjeći, ali neće izbjeći tečaj flamanskoga; ostane li samo pri francuskom, to bi mogao biti konačan kraj njegove karijere.

Ako već Belgija s tako malo oduševljenja dočekuje novog premijera, zašto se nije čekalo još dvjesto-tristo dana ili na nekog novog ili da Di Rupo završi brzi tečaj flamanskoga? Stvar je praktične prirode: svako daljnje odlaganje zemlju bi skupo koštalo. Belgija spada u najzaduženije zemlje Unije, dugovi dosežu gotovo 100 posto bruto-nacionalnog dohotka (samo prije četiri godine bili su 84 posto!), što znači da je po zaduženosti u EU-u na trećem mjestu, odmah iza Grčke i Italije. Financijska rating agencija Standard & Poor’s spustila je Belgiju prošli mjesec s AAA ocjene na AA. Ta je činjenica, uz prijetnju Europske komisije da Bruxelles – nacionalni, a ne europski Bruxelles – do sredine ovog mjeseca mora donijeti državni proračun, inače će platiti penale u troznamenkastom milijunskom iznosu, natjerala političke stranke na kompromis. Tako Belgija neće plaćati milijunske penale, ali će morati prišparati jedanaest milijardi eura i ući u novu financijsku godinu sa stanjenim državnim proračunom. Sve zajedno, loši izgledi za skoro poravnanje nejednakosti između bogatog sjevera i siromašnog juga.

Poznato je što o tome misli vlada, kao što se zna što o tome misli najbrojnija parlamentarna stranka, separatistička Nieuw-Vlaamse Alliantie, i još radikalnija Vlaams Belang, koje se ostavilo van vlade. S njima u parlamentu nitko neće, iako te dvije stranke zajedno imaju 39 od 150 zastupnika u zastupničkom domu i predstavljaju četvrtinu glasačkog tijela Belgije. Ono što se u praksi još ne zna jest je li jednu zemlju jednostavnije razbijati iz nacionalnog ili europskog parlamenta.
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom