Hoće to nakon poroda. Ne donositi sada nikakve velike odluke. Očito je da ne misliš (uvijek) baš sve tako kako si napisala.
Ako zbilja nikako ne možeš održati neku distancu od njih, vrati se doma, makar privremeno. Mada će te vjerojatno i doma živcirati svi i sve.
Suživot zna biti zajebana stvar. Treba imati karakter za to. Ja osobno to ne bih mogla i hvala bogu da mi je i majka isto takva pa mi je uspjela jedan jedini koristan savjet u životu udijeliti, a taj je da nikada ne pristajem na suživot sa starijom generacijom i/ili drugom obitelji
Ali puno ljudi oduvijek funkcionira tako i zadovoljni su. Što s financijske strane, što s emotivne, što s društvene...
Ti nisi mogla znati da nećeš to moći, nije tvoja krivnja. Možda je do njih, možda je do tebe, možda do svih vas skupa....ali ako je tako, morat ćeš pronaći drugi krov nad glavom. Što drugo da ti ljudi savjetuju? Možda ne sad odmah, ali čim budeš sposobna ponovno se financijski osamostaliti, sa dečkom ili bez njega lijepo potražiti vlastiti mirni kutak.
O tome kako te dečkov otac vrijeđa ili omalovažava (dok dečko nonšalantno promatra bez prigovora) uopće ne treba ni raspravljati. Dno dna, ako vide da ti smeta i uz činjenicu da si friška mama pa ti više nego ikada treba mir i pozitivno ozračje. Vjerojatno nije ništa osobno, nego su takvi ljudi. Ali opet...to je njihova kuća i možeš se ili naviknuti ili otići.
Tako ti je i meni kod muževih. S time da me nitko ne vrijeđa niti išta slično i zbilja su jako dobri i otvoreni ljudi i njegovu majku jako cijenim, draga mi je i mogu i volim s njom o svemu opušteno razgovarati...ali oni imaju svoj život, svoje navike, svoja neka pravila na koja se ja nikada ne bih mogla naviknuti i meni bi suživot s njima bio pakao. Puno toga kod njih ja osobno ne odobravam, napravila bih drugačije ili ne bih uopće, puno toga me zna naživcirati, ali šutim i gledam svoja posla.
Kad dođemo u posjetu, sve 5, ali nakon 3 dana već me lagano hvata nervoza i počinjem se pakirati kući.
Ma sa bilo kime bi mi bilo tako. Treba mi privatnost, nešto moje, smatram da je tako puno zdravije formirati novu obitelj, iako sam svjesna da je mnogima to teže ili čak nemoguće.
Sad si tu gdje jesi, jer si se požurila sa svime, a nisi imala nikakva iskustva ili korisne savjete od prije (ili ih nisi uvažila). Zato ljudi kažu da si sa 20 godina ipak premlad za brak i djecu i sve to. Ali što je, tu je. Nije smak svijeta i još uvijek se situacija može popraviti.
Napravi onako kako će biti najbolje za bebu, ti to kao mama znaš.