Najkraći radni odnos, 4-5 sati
Dođem prvi dan u jednu kebabnicu u Zg koja se isfurava kao puno profinjenija od nekog običnog fast food objekta, jede se unutra, imaju uniformice, bla sra, oni imaju čak 2 restorana, oni su franšiza, izgleda kao mcdonalds ili burger king unutra, hrpetina pravila, pravilnik od 18 fajlova, uglavnom nasmijali su me odmah s time
Dočeka me neka mala od kojih 23-24 godine s kojom trebam odradit smjenu, a posla nigdje, znači u 4-5 sati ukupno 6 gostiju je bilo. I tako mi uđemo u neku priču i ona meni cijelo vrijeme, nemoj ovo, nemoj ono, nemoj imat mobitel, nemoj sjedit, pa reko dobro pusti me u kurac, sami smo tu, nisi vlasnik, nikog nema, šta me jebeš. I reko idem zapalit cigaretu, kad ona meni "Prije se moglo, ali sad su šefovi iz drugog restorana rekli da im to nije lijepo pa sad cijelu smjenu 8-9 sati ne pušimo"
cura isto pušač. Gledam ju i ne vjerujem. Zato sam i ostala dulje od 2 sata, nisam mogla pojmit da se netko da tako zajebavati
Ništa, pustim ja i pričamo dalje, i veli ona meni onako mučenički "Nemam uopće slobodnog vremena, ja sam ovdje prva ispod šefa, ja slažem smjene, radim tu ko konj, uvijek sam ovdje, mora se radit, za sve mene zovu, uopće ne vidim obitelj, bla bla, ali imam bonus na plaću"
prvo sam mislila da se žali, kad ono, njoj je to normalno
i ja njoj velim, i ti mala puštaš da te ovako jebu za 4500 kuna? Deset sati dnevno se tu jebeš u ovoj uniformici, ne zapališ cigaru, ne popiješ kavu, za koga? Za ove kretene od šefova? Idemo kući i ti i ja sad, zatvori im restoran i ko im jebe milu majku
Ona se okrene, ispriča se, nazove šefa, požali se da ja nisam normalna i pošalje me kući
ajd bemti mene ste našli jebat, jebena franšiza od 2 jadna restorana s 10 gostiju dnevno, ajd kvragu