evo šta se meni dogodilo - nisam išla na nastavu već nekoliko puta na preskokce (inače sam studentica pri kraju zahtjevnog faksa+ idem na tečaj jezika), znam da je felksibilno i nadoknadit ću.
ali
smeta me da sam došla do te faze di mi se jednostavno ne da. kad se sjetim da sam prije znala dignut s mišlju 'idem danas nešto korisno učinit/naučit za sebe/druge' i odradila bi obaveze trostruko brže nego danas. taj entuzijazam i motivacija kao da više nisu dio mene. moram priznat malo sam izgubljena, osjećam se da stojim na istom mjestu u zivotu.
meni nije motivacija 'diploma=pare=sigurnost u zivotu', nego se truditi biti šta bolja sama/prema sebi, al mi ne ide u zadnje vrijeme. ne kuzim.
__________________
samo guraj naprid, šta drugo moš.
|