Pogledaj jedan post
Old 19.04.2006., 22:05   #7
a kod liječnice: tata, sjedite tamo u fotelju (najudaljenije moguće mjesto) i tišina. Ja sam ovdje da pričam sa djetetom a ne sa roditeljima. Mala guta knedle, ja šutim, štaću bidan i sjednem u fotelju. Onda se mala morala skinuti u gaćice (bio prisutan i specijalizant pa nije htjela), ali onda je liječnica rekla da izađe van dok ne završi taj dio pregleda. Hodala po crti, skakala na lijevoj, pa na desnoj nozi, žmiri, čučni, ustani, dodirni nos lijevim kažiprstom, pa desnim. Onda joj pregledala kičmu i ramena i dopustila da se obuče.
Zatim razgovor, gdje je nju ispitivala skoro sve što i sestra mene (ipak ne i o primanjima) gledajući u sestrine bilješke, dala joj olovku u desnu ruku (već gore spomenuo zašto), provjera motorike, bla, bla, kis, kis, super si ti meni. Tata, curica je spremna za školu, možete kod sestre na cijepljenje. Imate kakvih pitanja? A ja ponosan i pametan: Ne, sve mi je jasno. Ovo mi je drugi školarac. Mogu joj zavezati pertle? I to je to.
Poslije još u školi psiholog, pedagogica i nastavnica, ali to je druga priča.
__________________
"Ak' nemaš što pametno za reć' bolje šuti"
vorpatril is offline  
Odgovori s citatom