Quote:
Ord Mantel kaže:
Ja sam 12.11. po Babićevoj zapovijedi sa pola ljudstva Vinogradske prešao u alatnicu, jer je taj dan pao silos na Priljevu (prodor neprijatelja sa Lužca), pa je trebalo stvoriti liniju obrane Komerca i Kombinata.
|
Ma iskreno ja se tih dana od 10.11. pa do kraja najradije ne volim ni sjećati jer to je bilo jebe lud zbunjenog. Više se nije znalo gdje je tko,komunikacija nikakva, zapovjednika nigdje, uzdaj se use i u svoje kljuse i drži se svojih dečki s kojima si bio cijelo vrijeme. O umoru, iscrpljenosti, gladi, prljavštini...da i ne govorim. Znalo mi se dogoditi d ajednostavno više ne mogu trčati jer nemam snage, a na sebi natrpanog pun urac toga. I znao bih stati i sam sebi reći "hebe mi se sada, sad idem laganim korakom, jer više jednostavno ne mogu". Najgore je što se stalno moraš negdje provlačiti, zavlačiti, preskakati, puzati....a ono blato i mulj uf. Po cesti žice, stabla, crijep, materijal, stoka baulja okolo.....gdje god se okreneš krš i lom i stalno negdje za nešto zapinješ. A ovi naviru ko govna.