Quote:
Benter kaže:
...I kad je najbolja prema meni, ja ni na trentuke nisam istinski sretan. Ni ne sjećam se više kad sam se zadnji put od srca smijao. Stvari koje volim mi više ništa ne znače, doslovno me ništa više ne uveseljava.
Mišljenja sam da mi je nanila veliku psihičku traumu od koje ne znam kako se oporavit i mogu li se oporavit uopće uz nju. Jer kao da više nema one poveznice prema njoj od prije.
|
Da ljudi se mjenjaju i mi i partneri i roditelji i prijatelji iz djetinjstva, djeca ...svi...
Stvari odu po zlu svima i svagdje...
To ne znaci da trebamo godinama vuci traumu od toga... I plakati nad prolivenim mlijekom...
Meni se cini da si ti traumatiziran malo od samoga sebe na neki nacin, jer velis da te nista ne veseli, ni na poslu ni sa drustvom, a najmanje sa tom jadnom zenom...
I to vec dulje vrijeme...
Ja vjerujem da se ona pokajala i dosla do novih spoznaja i cijeni ono sto ste bili i imali i trudi se to odrzati... Bojim se da ce zbog toga ubrzo doci opet pakao, kojem si sam pridonjeo svojim fokusiranjem na negativno...
Interesuje me jesi li ikada pricao sa njom o tvojim osjecajima, kakva su njena razmisljanja, primjeti li ona tvoju bezvolju i mrgodu?