mali mjesanac je siroce kojem su moji dragi susjedi upucali mamu kad je bio star samo 3 mjeseca. nisam mogla nikome nista prijaviti, nikoga tuziti jer nisam imala dokaza. uglavnom, moje statfordice astre nema, ostao je mali ben kojeg sam razmazila i koji me strasno voli. ( ajd da netko i mene voli). malac nije isao na dresuru, bio mi je drag sam po sebi, ona lijepo zut, nestasan i osjetljiv na svoje dvoriste.
rotvajler je dosao u kucu kao skolovan, dresiran pas. dobila sma ga na poklon od prijatelja.slusa zapovijedi, nemam nikakvog prigovora na njega. ne napada nikoga, pa ni malog mjesanca. ne dira macke. statford je perzijanki odgrizao rep. malac zapocinje prvi, ne slusa nikoga osim mene i zato to mog muza iritira. znam da su to opasni psi koji pamte svaku ruznu rijec a pogotovo udarce. pa kad netko ostane bez noge-njegov problem. ili razderanog grla.
moj problem je u tome sto meni nema tko pomoci kad mi se psi pocnu klati.svi se razbjeze kao stakori jer je prizor doista grozan i opasan. i moji hrabri ukucani ih se boje.najvise sto se usude napraviti je polijevanje hladnom vodom ali sa sigurne udaljenosti. dalje se snalazim kako znam i umijem i tek kasnije shvatim da su me psi ozlijedili, sto sam sinoc skuzila po bolnim ranama na nogama.
netko rece kastracija? ok, na to sam i ja pomislila ali jezim se od same pomisli da im to uradim. ako ne bude druge ( posto se ne zelim rijesiti ni jednog ljubimca a uskoro dobivam opet na poklon japansku tosu ajme meni) vodit cu ih na kastriranje.
ima li netko saznanja da li kastracijom psi postaju manje krvolocni? ne da mi se muciti zivotinje bez veze ako necu nista postici. kastrirati mog lijepog rota
ili bena
i djeca su mi velika. ja sam stara teta. i psi im nece nista.