Pogledaj jedan post
Old 24.08.2006., 15:56   #71
Osho
Zen: The Special Transmission

Poglavlje 9, 9. jul 1980 prepodne u Buda dvorani, Puna, Indija


PTICA JE ODLETELA

NEKI MONAH RECITOVAO DIJAMANTSKU SUTRU: "... AKO NEKO VIDI DA OBLICI
NISU OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU."
UČITELJ JE PROLAZIO TUDA I I ČUO TO. ON TADA REČE MONAHU: "TI
RECITUJEŠ POGREŠNO. OVAKO IDE: "AKO NEKO VIDI DA SU OBLICI OBLICI, TAJ
ONDA VIDI BUDU."
MONAH UZVIKNU: "ONO ŠTO SI REKAO JE UPRAVO OBRNUTO U ODNOSU NA REČI IZ
SUTRE!"
UČITELJ TADA ODGOVORI: "KAKO SLEP ČOVEK MOŽE ČITATI SUTRU?"

TO JE JEDNA OD NAJBREMENITIJIH ZEN ANEGDOTA. Pristup Zena prema životu
nije pristup saznavanja nego bivanja. Istina nije stvar saznavanja,
ona je stvar bivanja. To nije nešto što možete nakupiti od drugih, iz
svetih spisa, iz tradicija. To nije informacija: to je transformacija.
Morate doći do jednog totalno novog rođenja. Morate umreti onakvi
kakvi jeste i morate se ponovo roditi.
Isus kaže Nikodemu: "Ako se ponovo ne rodiš, ne možeš ući u moje
kraljevstvo Božje." Nikodem je bio rabin, čuveni učenjak, veoma
poštovani profesor religije, teologije, filosofije, mnogo poznatiji od
Isusa. On nije mogao razumeti šta Isus misli: "Ako se ponovo ne
rodiš..." Rekao je: "Znači moram čekati drugi život? To se ne može
dogoditi u ovom životu." Promašio je čitavu poentu. Isus ne kaže da
morate čekati drugi život; on kaže da morate postići drugačije
viđenje, drugačiji način gledanja. To nije pitanje promene objekata,
onog viđenog. Čitava stvar zavisi od promene u vidiocu.
Znalačka osoba nastavlja da svoje pamćenje puni lepim rečima,
teorijama, ideologijama, u nadi da se gomilanjem svih tih blaga
približava istini, Tao-u, Bogu. Zapravo, dešava se upravo ono
suprotno: on se sve više udaljava od istine, jer što je pamćenje
deblje, to znalaštvo postaje više ojačano; biće Kineski zid između
njega i onoga što jeste.
Da bi spoznao ono što jeste, čoveku nije potrebna informacija,
potrebna mu je jasnoća. A inforrmacija uvek stvara zabunu, jer
informacija potiče iz mnogih izvora koji su zbunjujući i protivrečni:
oni moraju biti takvi.
Ovo je jedan od najznačajnijih problema sa kojim se danas čovek
suočava. On nije bio akutniji nego što je to danas, jer svet je postao
malo selo i svi izvori znanja su postali dostupni svakome. Sada svako
zna nešto o judaizmu, đainizmu, budizmu, hinduizmu, hrišćanstvu,
islamu, komunizmu. I svi ti različiti izvori nastavljaju da gomilaju u
vama protivrečnu informaciju. Vi postanete protivrečnost, živa
protivrečnost. Postanete konfuzija. Ne znate gde ste; ne znate šta je
ispravno a šta je pogrešno. Sve što možete učiniti je da otkrijete
unutar te zbrke od vašeg uma nešto što se čini vrednijim,
verovatnijim, više mogućim od drugih informacija. Međutim, to je jako
privremeno, hipotetično. Danas možete odlučiti da je hrišćanstvo
ispravno, zato što više znate o hrišćanstvu nego što znate o budizmu.
Sutra možete saznati više o budizmu, i iznenada, vaše hrišćanstvo
počne da isparava. Ali i taj vaš budizam je takođe u istoj klopci.
Jednog dana možete saznati o đainizmu, i onda vaš bduizam uzmiče. Sve
su to kule od peska. Ne možete živeti u njima.
Zbog toga je moderni čovek postao veoma zbunjen: više znanja, više
konfuzije. Zen insistira na tom pomeranju celokupne svesti sa
saznavanja na bivanje. Nije stvar u tome koliko znate, stvar je u tome
koliko jeste. Stvar nije u vezi vaše memorije već u vezi vašeg
integriteta. Stvar nije u vezi vašeg uma već u vezi vaše svesti, u
vezi vaše budnosti. Čovek može nastaviti da recituje lepe sutre u snu;
to mu nikako ne može pomoći. Zapravo, to će mu pomoći samo da dublje
zaspi zato što će misliti da sada nema potrebe buditi se.
Uvek se setite, posleednji trik uma je da vam pruža iluziu da ste
budni. To je poslednja strategija. Čovek može sanjati u snu da je
budan; tada je gotovo sa svakom mogućnošću buđenja. Nema potrebe
buditi se - već ste budni. To je ono što sanjate. To je ono što se, u
stvari, stalno dešava učenjacima - ponavljaj lepe reči Bude, Isusa,
Zaratustre, Lao Cua.
Ali kad Buda kaže nešto, to ima jedno totalno drugačije značenje, jer
to potiče iz iskustva, to je ukorenjeno u njegovom postojanju. To je
živo! To je ružin cvet koji je još uvek na grmu. Sok i z korenja još
uuvek struji ka cvetu. Kad vi ponovite istu sutru, to je samo veštački
cvet, jer nema iskustva u vašem postojanju da to podrži, da to
potkrepi, da to ispuni, to se samo nameće spolja.
Buda nije ponavljao nijednu drevnu sutru; on je prosto to govorio po
svom sopstvenom autoritetu. I upamtite tu razliku: on nije bio
autoritativan. Sve što kaže je: "To je ono što sam ja doživeo, to je
moje iskustvo. Da li to podržavaju sveti spisi ili ne, sasvim je
nebitno. Čak i ako su svi sveti spisi protiv toga, to nimalo nije
važno. Ipak je to istina, jer ja sam spoznao sebe." To ima u sebi
izvesnu unutrašnju validnost, samo-očevidnost. Reči mogu biti samo
reči, ako ih ponavljate a vi niste izvor njihovog nastanka. One
izgledaju tačno kao Isus, Buda, Mohamed, ali to je samo površina.
Sadržatelj je isti, ali gde je sadržaj? Sadržaj potiče od iskustva.
One su poput leševa. Kad ponavljate neku sutru, neki izvanredno
značajan iskaz Bude ili Isusa, vi samo nosite leš; duše tu više nema.
Nosite samo kavez; ptica je odletela. Kavez može biti lep, sam po
sebi: on može biti zlatan, prošaran dijamantima, vrlo vredan. Ali gde
je živa ptica, ptica koja ume da peva, ptica koja je živa? Ptica je
mrtva. Ili ste možda stavili unutra samo igračku koja liči na pticu,
koja se čak pretvara da peva; to u sebi može imati skrivenu
gramofonsku ploču, ali ipak, života nema.
Jednom se jedan pijanac vraćao kući iz svog bircuza. Pre nego što je
otišao u bircuz pomislio je da:" je noć vrlo mračna i kad se budem
vraćao, biće jako kasno i biću jako pijan, zato je biolje da ponesem
svetiljku sa sobom." I tako je poneo svetiljku. I kada je skoro pao na
pod usred noći, postao je malo svesrtan da: "je sada vreme da krenem
kući." Svi su već bili otišli. Vlasnik je čekao da on ode tako da može
zatvoriti radnju.
I tako on uze svoju svetiljku. I bi jako zbunjen: počeo je da se
spotiče putem. Spotakao se o jednog bizona, zatim o jednog magarca,
zatim o drvo. Pogledao je ponovo i ponovo u svoju svetiljku. U čemu je
stvar? Nosi svetiljku - zašto se spotiče? Konačno se srušio pokraj
puta. Ujutro su ga neki prijatelji odneli kući.
Sredinom tog dana, vlasnik onog bircuza dođe i reče: "Molim te, vrati
mi moj kavez. Umesto da uzmeš svoju svetiljku, poneo si mog papagaja!"
Tada je poogledao.
... Ali, kada je čovek pijan to se sigurno dešava.
Čitate Bibliju, ali da li ste dvoljno meditativni da bi razumeli
Isusovu poruku? Jednom sam bio pozvan na najveći koledž na Istoku koji
priprema hrišćanske misionare, Leonard Theological College -
šestogodišnji kurs da se pripreme misionari. Hiljade misionara je
pripremio, i svake godine stotine ljudi polažu ispite i postaju
misionari. Otišao sam da poggledam unaokolo; direktor mi je pokazivao
sve. Upitao sam ga: "Da li poučavate te ljude nekoj vrsti meditacije?"
Rekao je: "Meditacije? Zbog čega? Mi pripremamo misionare! Poučavamo
ih Bibliji, kako da je tumače, kako da je potkrepe logičnim
argumentima, dokazima - jer svet se okreće ateizmu - kako raspravljati
protiv paganskih religija koje nisu religije, kako dokazati da je
hrišćantvo jedina istinska religija i da je Hristos jedini rođeni sin
Božji. Meditacija nije potrebna; treba im poučavanje. I ovih šest
godina posvećujemo velikom poučavanju." A imaju jako veliku
biblioteku.
I išao sam okolo, a oni su poučavali koješta - izgledalo je tako
budalasto. U jednoj učionici sam video profesora kako uči buduće
misionare kako da drže propoved: kako da stoje, kako da gestikuliraju
rukama, gde da naprave pauzu, gde da govore polako i gde da viču
glasno, gde morate lupiti šakom po stolu da bi naglasili poentu...
Rekao sam direktoru da"Vi pripremate glumce, a ne misionare. Vi ne
pripremate misionare. Možete li mi reći gde se Isus pripremao, u
kakvom koledžu, koje lekcije o elokvenciji je on slušao, gde je učio
kako da drži Propoved na Gori - kako da stoji, kako da govori, koje
reči da naglasi?"
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom