Quote:
Markosib kaže:
Pa daaa, kazem nisu me toliko intrigirale te pomalo zamućene slike neobičnog okruženja koliko osjetilni dojmovi koji su mi na neki nacin ne pogresivo sugerirali da sam emocionalno bio vezan za prostor kao i za te ljude, pogotovo tu djevojcicu koja se "javljala" vise puta. Tesko je docarati taj osjecaj kako bi ga citatelj mogao doziviti ili bar razumjeti, o cemu se radi. Stoga vlastito iskustvo je po meni jedini nacin da se razmjene kolko tolko razumljivi dojmovi o navedenoj situaciji.
Inace svaki put kada zamislim sliku starog bunara na trgu koju sam dobro memorirao u sijecanju ponovno i iznova naviru emocije topline, siromastva, borbe, obiteljskog zajednistva i ljubavi o kojima sam govorio u postu prije.
Kada bih mogao produbiti iskustvo kroz meditaciju mozda bih saznao vise o tim nazovimo ih događajima, a do tada eto imam samo emocionalno sijecanje na neka prosla vremena. U svakom slucaju za mene novi i jako cudan osjecaj koji sam dozivio.
Mozda da probam regresiju  |
predobro
a evo, pronađena kaže ( a i ja brijem) da meditiraš i dalje, ionako ispada da imaš
spontane regresije.
stvarno ispada da su obitelj i obiteljski odnosi snažna emocija koju čovjek ima i nosi, a bogami su i velika vezanost. u mojoj priči ja tolko volim tu svoju obitelj da im maltene ne dam disat, oni su moja radost i oslonac, a ta moja žena me se čak malo i boji. i evo ih, opet smo zajedno.
u drugoj priči taj mali sin mi je sve, smisao i najveće veselje mog života.
i točno sam ista, iznutra ja sam ista već najmanje tristo godina
