|
Klinka mi je drugi osnovne. I negdje je na youtube vidjela kako se rade oni crtani filmići na papirima i sad mi troši sve postit papire crtajući gluparije.
Tako da sam joj sad našla online cartoon animator i šefica si sad sama crta crtiće, exportiramo ih kao gif animacije. Dobila je zadatak da osmisli priču koja će se odvijati, mora to nacrtati i još nacrtati 100x jer program sadrži 100 frejmova. Poanta je da nauči procesno razmišljati. Crtala na papiru ili mišem na kompu, je samo sredstvo korištenja.
Po meni sasvim ok edukacija za drugi osnovne. (Premda je već naučila osnove Corel-a)
Mislim da bi joj u drugom osnovne bilo preteško učiti programske jezike, nego početi sa ovako lakšim stvarima, pa kad dođu u neko smislenije razvojno doba neka uče bazu.
Nadam se da će u skoro vrijeme klinci u 7-8 učiti php i javaskript, a kako se služiti wordom i pptom da će biti osnova od prvog razreda.
Nadam se da ne sanjam.
Danas mi je to normalno kao i znati pisati rukom po papiru.
Hoću reći da mislim da smo mi malo zapeli u ovom "prelaznom" vremenu.
Kao klinci bavili smo se DIY aktivnostima jer drugih nije bilo i sada mislimo kako je to jedini način da se ispolji djetetova kreativnost.
Davno na faksu nam je jedan prof (u začetcima informatike) rekao, kada smo trebali predati nacrtan rad, a neki su imali kompjutere i crtali na kompu, a oni koji su se dičili vlastitim crtačkim umjećem bunili da je ovima sa kompjuterima lakše, da ako želimo glumiti printere samo neka izvolimo crtati rukom. Njemu je bio bitan koncept-rad-ideja, a ne način kako do toga da dođemo.
Mislim ako je predmet i zadatak: napraviti plakat od PAPIRA, onda je bitno napraviti plakat od papira.
Ali ako je zadatak: napraviti prezentaciju odlaska na srednjevjekovni sajam i što smo tamo vidjeli i doživjeli, za kreativno izražavanje je sasvim svejedno hoće li biti napravljeno na papiru ili u ppt-u.
|