Tema: Ambicioznost
Pogledaj jedan post
Old 09.04.2005., 23:23   #11
Quote:
Marakeš kaže:
Skoro. Da te vidim sad....ako ambicija dolazi od lat. riječi "ambitio" i samim time znači "žarku želju za slavom,ugledom...." da li netko čija je ambicija kao što ti kažeš nametnuta,roditelji ga forsiraju da studira pravo a on želi Filozofski, može zbilja osjećati žarku želju za slavom,ugledom?
Ja mislim da nemože. Može osjećati žarku želju za obvezom prema svojim roditeljima,što ga čini ambicioznim sinom , ali žarku želju za pravnom karijerom mislim da nemože. Osjeća obvezu,a ne ambiciju. Ambicija je in-sync sa samim tobom,sa tvojom dušom,sa tvojim željama.
To što ambicija dolazi od te latinske riječi uopće ne uzimam kao neki jaki argument, jer se značenje riječi itekako mijenja tijekom vremena, a da ne govorimo o prostoru na kojem se koristi. Ono što je neka riječ značila tada i tamo, ne mora značiti sada i ovdje. "Digitalan" npr. dolazi od lat. riječi koja znači "prst". Pa? Mislim da pojam ambicije nije ono što je bio.

Ne znam kako stoje stvari u psihologiji, ali koliko vidim, jedno je kada je ambicija unutrašnji poriv, a drugo je kada se ona podigne na razinu društvene vrijednosti. Ovo drugo je, po meni, loša stvar.

Dakle, taj presumirani lik ima tu ambiciju, samo što ona nije došla iz njega već mu ju je netko stavio. Znači, on jest ambiciozan, s tim što sada on tu ambiciju osjeća kao obavezu ili kao neki dug nekome, možda i čisti inat. Ali on osjeća tu želju diplomirati, zaraditi, oženiti se i tako bliže. On želi nešto postići možda zato jer je i njegov otac to postigao ili njegov najbolji frend. Razgovarao sam već s ljudima kojima je najveća ambicija upravo ispunjavanje obaveza i dužnosti. Šta ako netko osjeća baš pravu ambiciju da to nešto napravi i zato što misli da ne postoje druge mogućnosti, osim neke krajnje alternative - npr. "Ili ću zaraditi milijun kuna, ili ću umrijeti kao beskućnik jer tertium non datur" (ha, latinski!)

Da malo skratim - mislim da taj lik u takvom okruženju može osjećati želju za pravnom karijerom. To će mu se, vjerojatno, obiti o glavu kada radeći shvati da se tu ne može pronaći i ispuniti kao osoba, ali i to se obično događa postupno i polako.

Ono što me muči jest kada dolazi do zamora ambicijama, neovisno o tome jesu li unutrašnje ili izvanjske? Kada se razočaramo, istrošimo, umorimo? Što se mora dogoditi da netko na sred puta kaže: "Ovo nije planina na koju se želim popeti?" Probao sam taj osjećaj, ali i dalje mu ne znam uzrok.
__________________
Send the robber barons straight to hell
zak fatalist is offline  
Odgovori s citatom