Quote:
natali z kaže:
Prije su znali cekat ujutro da se mi ustanemo i odemo po kruh i to je tako islo, jednom je muz ostao lezat duze namjerno, no oni su skuhali sebi kavu i cekali.
Ako bi nekad slucajno isli u trgovinu po nesto za sebe i ja bi zamolila da mi nesto ponesu, ponudila bi novac i redovito bi ga uzeli.
Prije sam znala posebno spremat ono sto znam da vole, zadnjih par puta spremim ono sto je najjeftinije i može trajat dva dana.
Sve to nas kosta, dupla voda, struja, hrana, i sve to oni znaju. Osjecam griznju savjesti jer bi novac koji potrosimo na rodbinu mogli radije potrosit na svoje dijete. Laganje i izmotavanje, smisljnje izgovora mi ne pada na pamet jer je to jednokratno rjesenje. Mislim da cemo kad tad pod cijenu vlastitog mira morat zrtvovat dobre odnose.
|
To je sramotno, ali mi je jako poznato...a na kraju svega, kada gosti odu, ostane ti samo gorak okus u ustima i osjećaj da si preveslan. Ja se bar svaki put tako osjećam i na žalost i onda kada bi se mogla opustiti i uživati, više ne mogu ako imam goste, jer svaki put kad ostanem bez novaca, volje, vidim da je sve to nepravedno, ne da mi se ništa, samo iščekujem dan odlaska i kada ćemo dragi i ja sami sjest na miru i popit kavu.