Quote:
OstaviteMe kaže:
To je sramotno, ali mi je jako poznato...a na kraju svega, kada gosti odu, ostane ti samo gorak okus u ustima i osjećaj da si preveslan. Ja se bar svaki put tako osjećam i na žalost i onda kada bi se mogla opustiti i uživati, više ne mogu ako imam goste, jer svaki put kad ostanem bez novaca, volje, vidim da je sve to nepravedno, ne da mi se ništa, samo iščekujem dan odlaska i kada ćemo dragi i ja sami sjest na miru i popit kavu.
|
Kad napokon svi odu prvo me ceka čišćenje, i to kakvo.
Onda zbrajanje stete u novcaniku i ljutnja na samu sebe sto si to uvik iznova priustimo.
U biti mi se misec dana prije i poslije gostiju svede na priču s muzem o tome sto nas ceka i kako je prošlo.
Uvik se cudimo istim stvarima tipa kako ih nije sram ovo, kako im nije neugodno ono. Oni to jednostavno uzimaju zdravo za gotovo. Ja u biti nisan mirna dok se svi ne izredaju, cak ni ono vremena izmedu dolazaka.
Čini mi se da su ti nasi gosti komodniji kod nas nego u svojoj kuci.
A sto se tice pozivanja i nuđenja smjestaja definitivno nismo ti.
Da nam ikad postave pitanje o nekom blizem apartmanu ne bi mi palo na pamet umjesto toga pozivat ih kod nas.
Rucak il vecera, koji put kava su ok, al bi nez imalo grzinje savjesti potrazila broj nekog ko iznajmljuje.
Jedni od nasih gostiju imaju jos rodbine na moru koja ih pristojno pozove na dan, dva kupanja, sto ako uopće i odu rjese u prolazu do nas. Tamo se ne zadrzavaju dugo jer ti domacini očekuju vikend goste koji ce bit na rucku a za ostalo se sami pobrinut. Je....ga to ovim nasima nije opcija.