Sad ste me natjerali da citiram samu sebe, ali samo bih htjela podvući nešto što sam rekla
Quote:
sunčica kaže:
Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji je veliki problem - jedna od mojih najboljih prijateljica odrasla je s ocem nasilnikom i znam kakve traume nosi iz djetinjstva i rane mladosti u svim segmentima života kao posljedicu toga. Upravo zbog STVARNIH ŽRTAVA, ta tema se ne bi smjela tako profanirati i pojednostavljivati....
[/B]
|
Kad otkriješ da je netko koga voliš prošao neke tako užasne stvari u životu, shvatiš svu dubinu problema .... sudstvo koje ne funkcionira uvijek kako bi trebalo, socijalne radnike koje nije baš uvijek briga ili koji ne mogu ništa učiniti (jer, recimo, mama ne želi prijaviti oca i muža nasilnika), obitelj koja se ne želi niti umiješati, a kamoli pomoći žrtvi, i tsl.
Činila sam razne stvari, pomagala kad god sam mogla, najviše novčano - ne bih iznosila sada pojedinosti, jer one nisu bitne, ali ponavljam, jednom kad to vidiš, kad se stvarno susretneš s tim problemom, posebno kod osoba koje ti puno znače u životu (i koje su se, Bogu hvala, uspješno izvukle iz toga), percepcija svijeta ti se totalno mijenja... a mislim da sam jako pomogla i svojoj prijateljici, najviše razgovorom (jer je za ostale oblike pomoći bilo već kasno), jer o tim stvarima je jako teško pričati i žrtva najčešće želi sakriti da se uopće nešto loše događalo, posebno ako je odgojena u patrijarhalnoj, tradicionalnoj sredini gdje se takve stvari smatraju sramotom.
A koliko god da pomognemo, mi koji smo imali sreće odrasti i živjeti bez toga u atmosferi tolerancije i međusobnog poštivanja i poticanja (kao što sam odrasla ja), nikad nije dovoljno....