Pogledaj jedan post
Old 12.09.2011., 23:07   #4
Iako mi je knjiga na trenutke bila dosadnjikava, fascinirala me Holdenova rastresenost, nesigurnost, potištenost i raznorazne emocije koje su se izmjenjivale, a sve to zato što ja u životu (niti u vrijeme odrastanja niti sada) nisam osjetila što znači depresivnost, anksioznost i slična stanja te su ona za mene totalna enigma i zato mi je zanimljivo čitati o tome, iako se ne mogu pronaći u svemu tome niti se poistovjećivati…

Kad sam konačno došla do kraja (koji sam nestrpljivo priželjkivala) shvatila sam da mi se glavni lik uvukao pod kožu i da suosjećam s njim, (kao da se radi o nekome kog poznam), i tek na zadnjih 30 stranica sam postala svjesna onih prvih 230.

Pisana je stilom koji ne volim, ali sve u svemu neloša knjiga. Iako bih čitajući knjigu rekla za glavnog lika da me iritira na kraju mogu samo reći da mi je - nadasve simpatičan.
bktr is offline  
Odgovori s citatom