Nemam pojma jesam li ikad maštala o djeci
, mislim da ne.
Čak i kad sam se udala od pomisli na djecu kosa mi se dizala.
E tada je došao sin, nisam se zaljubila na prvi pogled kao što mnoge majke pričaju, bila sam užasno zbunjena i uplašena. A onda smo se nakon kratkog vremena zaljubili
pa sam počela maštati o curici.
Stigla je i ona
I sad zaključujem da sam pravi majčinski tip. Volim raditi, imam lijep posao, sve štima, ali ako na poslu 16 puta pogledam na sat i 16 puta nazovem mamu (ako je ona ta koja čuva bebu) onda nisam nikakva karijeristica a?
Nema toga što ne bi učinila za svoju djecu, a za ovu malu mislim da bi i zvjezde skidala. I Zakoniti isto razmišlja ko ja.
Kad smo jednom s Kori bili na vježbama, ona je počela neš kenjkati, on se namrgodio a teta kaže ' ma neka plače samo nek napravi vježbu' a zakoniti njoj ' svi vi možete plakati, ona bogami neće'