Pokazujem svoje emocijice ustvari stalno, i on, te se pletemo unakrsno.0-24. Al ne pričam o trkeljanju u maniri "mišiću moj i ljubavi" već nekim svojim /njegovim uobičajenim ponašanjem u svakodnevnom životu.
Osjećam ljubav iz svakog njegovog postupka, pa makar dok samo ide umjesto mene po banane na plac.Nemam potrebe za mišiću-ljube, iako se stepem cijela ako jel, izverbalizira emociju nekako.
Što se mog verbaliziranja tiče, osobno se najbolje izražavam pišući, pa mu volim piskarat emocijama raznoraznim natopljene mejlove u bilo koje doba dana kad osjetim nadahnuće ili potrebu za time.
Pokazujem mu stalno da mi je ako ne u mozgu bar u primozgu
Emocije pokazujem i dakle u random provedenom vremenu, kuhinji, dakako krevetu
zatim razgovorom, planirajući, putujući, uživajući svakojako.
Puno pričamo i ne događa nam se da imamo neke periode emocionalne opstipacije, pa zatim onda i nekontroliranog izljeva istog.
Recimo da mi je stalno milo oko srca i ugodno, a da ne radimo ništa ekstra po tom pitanju
