Quote:
advocatus82 kaže:
A ja mislim da ni on to nije mislio baš tako bukvalno. Svaki čovjek koji je ikad išta konstruktivno radio je imao u životu neku takvu fazu, kad mu je dan bio okupiran do zadnje sekunde, i to kod nikog ne traje vječno. Poanta priče je da banalna potreba za organizacijom vremena dovodi do toga da ne možeš u svakom trenutku biti jednako posvećen svakom segmentu svog života i karaktera, niti jednako dobar u svemu....Što u principu znači da žena koja hoće velikog i uspješnog poslovnjaka, ne može istodobno htjeti velikog emotivca, jer će se dotičnom firma raspasti dok se on bude bavio analiziranjem sitnih emocija svoje žene. To opet ne znači da baš nitko nikad ne može kombinirati različite segmente života, ali znači da te kriterije ponekad treba spustiti na zemlju. I znati da ako želiš od partnera dobivati ogromnu količinu emotivne potpore, dotični najvjerojatnije neće biti direktor Coca Cole. A ako hoćeš direktora Coca Cole, dotični najvjerojatnije neće znati sve o svakoj tvojoj emociji.
|
Izvrsno objašnjeno. Ukratko, svaka točka do koje si došao u životu posljedica je brojnih akcija i puteva. Te akcije i putevi formirali su tvoj karakter. Nisi mogao proći kroz sve puteve, niti izvršiti sve akcije, nego samo dio njih.