Znate kaj žene: otkad imam dijete sam se prilično pozitivno iznenadila koliko su neki roditelji opušteni. Nema pretjerane sterilizacije, ako i nikakve, beba se pušta da puže posvuda, djeca trče po blatu, skaču po lokvama, padaju se i dižu bez cendranja. Ima ih dosta! Stvarno više nego što sam mislila! No, još uvijek je dosta onih koji: steriliziraju podove kemikalijama kad beba propuže, rješavaju se životinja zbog djece, ne puštaju bebu da puže UOPĆE, nemoj tu u parku jer je zmazano... viđam ih dosta, ali s takvima se ne družim.
Bella ide svuda: blato, trava, šljunak, skače po lokvama (sad kužim da mi je dijete isto takvo). Nakon svake šetnje obavezno peremo šape u vodi (vlažne maramice ne koristim ni za pesa ni za dijete, FUJ) jer ipak imamo malo dijete pa da baš nije blatno. To je sve od Belline higijene, ona se ko mačka sama dodatno počisti i to je to. Ide svuda: pod, tepih, kauč, krevet (kad mala dobije svoj krevetić očekujem da će biti i u njemu). Saugamo jednom dnevno jer ima puno dlaka, podove peremo VODOM jednom ili dvaput tjedno.
Ne bih se štela ureći, ali da pokucam, svi smo zdravi. Štoviše, curka je bila dvaput prehlađena do vrtića jer je muž donio doma boleštinu. Sad u vrtiću je stalno šmrkava, ali to je maksimum i nadam se da će tako ostati. Dakle, nikakve veze s tim što nikad ne steriliziramo, pretjerujemo s pranjem psa, ovo ono. Baš su u lijepom suživotu i milina ih je gledati kako mi dijete odrasta sa psom.
Žao mi je kad ljudi pretjeruju sa sterilizacijom i čišćenjem jer si tako samo rade štetu. Tj kontraefekt.