Nemruth Dagi –
Hvala ti puno na predivnom postu.
Voljela bih da mi ako ti nije problem malo pojasniš nekoliko zadnjih rečenica, bojim se da nisam dobro shvatila.
Pročitala sam tvoj post valjda 100 puta i moram još najmanje toliko.
Hvala..
E, upravo sam se ja tako osjećala – nepravedno zakinuta i neprestano sam tražila krivca, kao što sam i rekla. Krivila sam čak i veterinarku. Krivila sam i mamu iz nekih ludih razloga. Iako joj još to zamjeram –što je uporno htjela da izađem van nakon injekcija za eutanaziju. Sad više ne znam je li to ona tako htjela ili joj je veterinarka rekla da me odvede. Užasno joj to zamjeram. Nisam se dala van. Izašla sam tek nakon nekog vremena. Onda se dogodilo nešto što ne bih željela sad opisivati i tada sam izašla van. Još uvijek se premišljam bih li to rekla mami. Znam da ona nije mislila ništa loše ali ima dana kad sam zločesta i otresita prema njoj upravo zbog toga, a njoj nije jasno zašto sam takva. Ona mi je rekla nekoliko dana nakon eutanazije da jesmo bile do kraja, ali ja više ni sama nisam u to sigurna.
SHYRAH – žao mi je zbog tvojih gubitaka. Nakon ta dva peseka nisi nabavio drugog ljubimca?