Quote:
Almost Rosey kaže:
Prvo, drago mi je da možeš s nekim o tome razgovarati.
Drugo, prošla su tek četiri mjeseca. Gubitak je gubitak, i doista je svejedno radi li se o osobi ili ljubimcu za kojeg smo se vezali. To nije samo gubitak ljubimca, nego i dosadašnjeg životnog stila, dnevne rutine, gubitak nekoga tko će te dočekati kad uđeš u stan i ispratiti kad odlaziš, gubitak tema za razgovor, gubitak rutine kupovanja... i sve će ti te sitnice još neko vrijeme "sjedati". To je sasvim normalno. |
Da, baš mi se promijenio životni stil. U početku sam ga stalno tražila po kući i dvorištu. Više ne odlazim u Pet Centar kupovati mu a kad u dućanu vidim mačju hranu odmah mi se plače i okrećem se. Nekad kupim konzervice za dečkovog mačka ili susjedovog. Ili susjedov dođe k meni pa ga mama i ja hranimo i mazimo. Nema ga više na mom prozoru niti ne spava u mom krevetu. Baš rastužuje.
To malo biće baš puno lijepih promjena unosi u život.
Quote:
Almost Rosey kaže:
Razumijem da ti se sada čini da te svako razmišljanje o maci boli i rastužuje jer se automatski sjetiš teških stvari, ali vjeruj mi, s vremenom će biti lakše. Ne mogu ti reći koliko će tugovanje trajati, znam samo da će trajati duže nego što želiš, i da tuga nikad neće potpuno otići, ali s vremenom će biti sve slabija i neće te više tako preplavljivati. Moći ćeš se namjerno dovesti u sjetno stanje razmišljajući o njemu, moći ćeš ostati neko vrijeme s emocijom, a onda izaći iz tog stanja. Trenutno su emocije prejake i zato ti se tako teško sjetiti svega.
Ja bih ti preporučila da barem još neko vrijeme ipak ne nabavljaš novog ljubimca. Mislim da ti to neće umanjiti tugu, jer i sama znaš da tvog mačka ništa ne može nadoknaditi. Možda se u ovom stanju ne bi mogla ni dobro brinuti za nju. Kad tuga postane manja, kad bol otupi, onda možeš razmisliti o tome želiš li novu macu.
|
Da, ja se i želim dovesti baš u to stanje o kojem pričaš, da ga se sjetim, da razmišljam o njemu. O tome kako nam je bilo lijepo i kako smo se voljeli i mazili zajedno. Upravo to i želim, da to budu pozitivne emocije i lijepa sjećanja a da kad se sjetim toga svega, da i izađem iz tog stanja, ali sretna jer je to tako bilo i jer sam imala tu čast upoznati ga...! I sad kad se sjećam, baš kao što sam i opisala, to završi tugom jer shvatim da ga više nema. Hladan tuš
Često razmišljam zašto se baš on razbolio, zašto baš ta bolest, zašto ovo, zašto ono...
Quote:
Almost Rosey kaže:
Ostavi si jedan dio dana, ne predugo, kad ćeš biti tužna. Nalete tuge tijekom dana odgodi za taj period. Reci si "sad moram na posao/na kavu/oprati rublje/u trgovinu, kasnije ću se isplakati". Ipak, pripazi da ti periodi ne traju predugo.
|
Ovo ću definitivno uzeti u obzir i mislim da će mi pomoći
Hvala ti na ovome. Inače, najgore mi je ovako navečer, prije spavanja. Uvijek bi se ušuškao k meni
miš moj mali.. I teško mi je kad dolazim kući od nekuda, a on me ne čeka. I kad je sunce na balkonu a on se ne sunča...
Quote:
Almost Rosey kaže:
Ako osjetiš da se bol ne smanjuje ni nakon tebi prihvatljivog vremena (a ono je kod svakog drugačije, i teško je reći što je normalno, a što ne), možda ne bi bilo loše da potražiš stručnu pomoć.
|
Ako ništa drugo najbolja prijateljica mi je psihologica ... Često pričamo o tome...