|
i da se razumijemo, da se mogu vratiti natrag, ne bih ga pobacila.
ali da sam pobacila, da se mogu vratit natrag, vjerojatno bih se isto držala svoje odluke.
obožavam svog pizdeka i on mi je atm jedina sreća u životu.
ali sa 90% prijatelja manje, propalom vezom u kojoj imam dijete i faxom za koji nemam energije, vremena ni volje završiti ga, generalno uopće nisam sretna osoba. zapravo mrzim samu sebe iz dna duše večinu vremena. ne jer imam dijete, nego jer sam se dovela u ovu situaciju u kojoj ne samo da trenutno nemam vjere da ću od svog života napraviti po pitanju karijere išta vrijedno spomena i ponosa, nego se uz to zbog čitave situacije smatram lošom majkom.
znam točno što bi čekalo moju kćer. pogotovo ak bi bila još mlađa od mene. i ne bih je mogla prisiliti na to
|